Dvoje mladih su živjeli u braku svega 13 mjeseci do mučeništva…

Adrijan i Natalija su bili supružnici od plemenita i bogata roda iz Nikomidije. Adrijan bijaše načelnik pretora i neznabožac, a Natalija potajna hrišćanka. Dvoje mladih su živjeli u braku svega 13 mjeseci do mučeništva. Kada opaki car Maksimijan posjeti Nikomidiju, naredi da se hrišćani hvataju i na muke stavljaju. Blizu grada u jednoj pećini bili su skriveni hrišćani, njih 23. Neko ih prokaza vlastima, te ih, nakon hapšenja staviše na velike muke. Šibali su ih volovskim žilama i štapovima, pa su bačeni u tamnicu. Potom ih izvedoše iz tamnice i dovedoše pretoru da im popiše imena. Adrijan je posmatrao ove ljude, izmučene i trpeljive, mirne i krotke, pa ih zaklete da mu kažu šta oni očekuju od svoga Boga za tolike pretrpljene muke. Oni su mu govorili o blaženstvu pravednih u carstvu Božjem. Čuvši to i opet osmotrivši te ljude, Adrijan se najedanput okrete pisaru i reče mu: „zapiši i moje ime sa ovima svetima i ja sam hrišćanin!” Kada za to ču car, upita Adrijana: „da nisi s uma sišao?”, na što Adrijan reče: „nisam s uma sišao ne