Danas su svete mučenice Vjera, Ljubav i Nada

Vjernici srpske pravoslavne crkve danas slave Ljubav, Vjeru i Nadu, tačnije svete mučenice kojima je majka Sofija (mudrost) dala ova imena po uzoru na vrline koje je propovjedao Isus Hrist.

Svete mučenice Vjera, Nada i Ljubav i njihova majka Sofija bile su hrišćanske svetiteljke i mučenice iz drugog vijeka koje predstavljaju prave i postojane vrline na kojima počiva čitavo hrišćanstvo i zapadni kulturni sistem.

Današnji praznik je posvećen ženama i njihovoj djeci, prevashodno ćerkama. Vjeruje se da djevojčice danas treba obradovati nekim poklonom koliko god on skroman bio.

Poklon može biti i suštinski, nematerijalni – bar danas im posvetite punu pažnju i pokažite koliko ih volite.

Imena djevojčica – Ljubav, Vjera i Nada – postala simbol života svakog hrišćanina. U srpskom narodu smatra da se na današnji dan treba posebno uzdržati od zlih misli i djela i posvetiti se ljubavi prema bližnjem i prema Bogu (u tom smislu je ovdje značanje Ljubavi kao najvišeg odnosa sa Bogom).

Praznik Vjere, Ljubavi i Nade (crkvenoslovenski Vjera, Nadežda i Ljublji; grčki Pistis, Elpis, and Agape; latinski Fides, Spes et Caritas) zapravo je posvećen trima hrišćanskim vrlinama poznatim iz Prve poslanice sv. Pavla Koričnanima.

Sofija (grčka riječ za Mudrost) je bila udovica i sama je u Rimu podizala svoje ćerke koje su imale Vjera 12, Nada deset i Ljubav devet godina.

Kada su u vrijeme cara Hadrijana počela hapšenja hrišćana, Sofija je sa ćerkama zarobljena i izvedena pred cara.

Nakon što su odbile da se odreknu svoje vjere i prinesu žrtve boginji Artemidi, Hadrijan je naredio mučenje Sofijinih ćerki iako je riječ bila tek o djevojčicama. Tako su sve i nastradale.

Majka je uzela njihova tijela i sahranila ih van grada. Nakon tri dana i tri noći molitvi na njihovom grobu i sama je umrla 137. godine.