Alimpije Stolpnik rođen je oko 522. godine u Andrijanopolju (Jedrene) u Paflagoniji. Od malena je bio predan Bogu. Kao đakon služio je u crkvi u Andrijanopolju kod episkopa Teodora. Proslavlja se 9. decembra po novom kalendaru.
Iako je bio voljen od svih, uvijek je tražio načina da bude sam. Alimpije je želio da živi u molitvi i usamljeništvu pa se povukao na jedno grčko groblje pored grada Paflagonije od kojeg su ljudi bježali zbog demonskih priviđenja. Tu se nastanio na jednom stubu (stolpu), i na njemu na hladnoći i vrućini, u postu i molitvi, proveo veći dio života (prema hrišćanskom predanju oko 53 godine).
Otuda je nazvan stolpnikom. Ni podsmijeh ljudi, ni iskušenja ga nisu mogla odatle pomjeriti. Najzad, poslije nekog vremena, ljudi su počeli da ga poštuju i da mu dolaze radi utjehe, pouke i iscjeljenja. Oko njegovog stuba podignuta su dva manastira, jedan muški i jedan ženski. U ženskom manastiru živjele su Alimpijeve majka i sestra, a on je sa svog stuba, primjerom i riječima, ukazivao ljudima put ka spasenju.
Po predanju, Alimpije je živeo 120 godina i upokojio se 640. godine u vrijeme cara Iraklija. Od njegovih moštiju sačuvana je glava u Kutlumuškom manastiru na Svetoj Gori. Često je freskopisan u hramovima naše Crkve, a jedna od fresaka nalazi se i u priprati Pećke patrijaršije. Smatra se jednim od tri velika stolpnika, pored Simeona Stolpnika i Danila Stolpnika.
