Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas, šestog maja, slave Svetog Đorđa, jednog od devet velikomučenika i prvih stradalnika za hrišćansku vjeru. Prema narodnim običajima, Đurđevdan je praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usjeve. Prema starom narodnom običaju uoči Đurđevdana, prije izlaska Sunca, žene i muškarci u selima, odjeveni u najsvečanije odijelo, sa svojom djecom odlazili su na izvor ili rijeku da bi se tamo umili vodom koja će im donijeti zdravlje u narednoj godini.

Po narodnom vjerovanju ovim praznikom se ispraća zima i dočekuje proljeće. Do tada nije valjalo spavati pod otvorenim nebom, a od ovog dana priroda se preobražava i po običaju ljudi provode noć na proplancima i planinama. Uveče, uoči Đurđevdana, neko od ukućana nakida zelenih grančica u najbližoj šumi i njima okiti vrata i prozore na kući i ostalim zgradama, kao i ulazne vratnice i kapije. Sve ovo čini se da bi godina i dom bili berićetni. Ponegdje je običaj da se ovo kićenje zelenilom vrši i na sam Đurđevdan, prije zore. Ujutru se svi umivaju vodom. Najprije djeca, kako bi prema narodnom vjerovanju, bila zdrava kao dren, djevojke, da se momci grabe oko njih, stariji, da budu krepki, a domaćin da mu kuća bude dobro čuvana.