Čolević: Bol je prolazna, odustajanje je vječno

Dvadesetjednogodišnji Nikšićanin Danijel Čolević ostvario je zavidan uspjeh u amaterskoj konkurenciji, zajedno sa borcima iz MMA kluba „Prometej“, ali ne planira da se zaustavi na tome, već mu je glavni cilj profesionalno bavljenje ovim sportom.

Za naš portal Čolević govori o prednostima i manama MMA, o podršci, o osvojenim rezultatima na Balkan open takmičenju, ali i o svojim uzorima.

Koju ste školu završili?
Nakon završene gimnazije, upisao sam Policijsku akademiju u Danilovgradu, gdje sam i diplomirao. Nakon čega sam školovanje nastavio na Fakultetu za poslovno civilnu bezbjednost u Baru.

Od kad trenirate mješovite borilačke vještine?
Mješovite borilačke vještine treniram od oktobra 2014. godine.

Možete li nam reći nešto više o njima?
Ovaj sport je spoj više kontaktnih borilačkih vještina u jednoj, koja obuhvata sve tehnike borenja, što znači da sadrži tehnike udaranja, bacanja i poluge. Borbe se održavaju u oktagonu ili klasičnom ringu, dok u amaterskoj konkurenciji to je najčešće na tatami podlozi. Oprema kad su profesionalne borbe u pitanju sadrži rukavice za MMA od 4 – 6 oz, zaštitu za zube i genitalije, dok u amaterskoj konkurenciji postoji kaciga i štitnici za potkoljenice. Postoje od dvije do najviše pet rundi u trajanju od po pet minuta u profesionalnim borbama, kad je u pitanju amaterska konkurencija obično runde traju po tri minuta.

Koje su prednosti, a koje mane ovog sporta?
Prednost ovog sporta jeste što je dostupan svima i što su treninzi korisni i za one koji nemaju takmičarske ambicije, odnosno za rekreativce, a takođe je odličan za razvijanje tijela i duha. Dodao bih da je i više nego zanimljiv, u smislu da uvijek postoji mogućnost da se nauči nešto novo. Jedina mana je što još uvijek postoji nerazumijevanje prema MMA i ona stara priča da su borbe bez pravila i da su ljudi koji se bave time naslinici. Pozitivna strana je da je sport svakog dana sve popularniji kod nas.

U kom klubu trenirate? Da li trenirate profesionalno ili amaterski?
Treniram u MMA klubu „Prometej“ iz Nikšića, za sad se takmičim u amaterskoj konkurenicji, ali imam profesionalne ambicije, odnosno glavni mi je cilj da se takmičim na profesionalnoj sceni.

Nedavno ste bili na takmičenju u Beogradu. Možete li nam reći o kakvom takmičenju je riječ?
Takmičenje u Beogradu, održano je 27. maja pod nazivom Balkan open. To je turnir otvorenog tipa, na kom su takmičili borci iz klubova sa prostora Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Bugarske, Makedonije i naravno Crne Gore. Borbe su se odžavale u tri starosne kategorije i to u kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj kategoriji.

Koliko je boraca iz Vašeg kluba, uključujući i Vas, učestvovalo na ovom takmičenju i kakve su rezultate ostvarili?
Naš klub se takmičio u sve tri kategorije. MMA Klub „Prometej“ i Nikšić predstavljalo je osam takmičara i to: Marko Vujadinović, Pavle Spasojević, Stefan Šušić, Kristijan Stevović, Frančesko Koci i ja smo osvojili zlatnu medalju, dok su se Blažo Nikolić i Dragić Nenezić okitili bronzanim odličjem.

Koliku podršku imate od Vašeg rodnog Nikšića i države u kojoj živimo?
Od grada i države nemamo nikaku podršku, za sav uspjeh na ovom takmičenju, ali i svakom prethodnom, zaslužna je samo jedna osoba, a to je naš trener Ivan Femić. Tome, takođe, doprinosi naša volja, želja i timski rad, kao i podrška porodice, ovo govorim u ime svih boraca u klubu. Iskoristiću ovu priliku da se zahvalim jedinom sponzoru „Stanišić prevoz“, koji nam je bio jedina podrška u Beogradu.

Da li ste bili na još nekom takmičenju do sad?
Ovo je bilo moje prvo takmičenje, ali u planu imamo još dosta toga da pokažemo i kada su u pitanju takmičenja, ali i postignuti rezultati.

Čime se bavite kada niste MMA borac?
Onda sam posvećen svojoj porodici, odnosno budućoj supruzi i radujem se činjenici da ću ubrzo postati otac. A očekujem da ću ubrzo početi da radim u svojoj stuci, odnosno policijski posao.

Koji je Vaš hobi?
Moje trenutno zanimanje je upravo i nastalo iz hobija, ali i kada sam na odmoru ja treniram. To je moj stil života. U slobodno vrijeme volim da čitam.

A koju muziku slušate?
Najviše volim da slušam rok i rep muziku, ali u suštini sam svestran. U svakom muzičkom pravcu mogu da pronađem nešto odgovarajuće.

Da li ima uzore u životu?
Moj najveći uzor je otac i on je neko od koga mogu uvijek da dobijem odgovor na svako pitanje u životu. Kako sa sportske tako i sa životne strane, neizostavna osoba je moj trener. Jer je on jedini koji je, pored mog oca, uspio da utiče na mene po svakom pitanju.

Šta biste, kao uspješan borac, savjetovali naše mlade sugrađane?
Hvala na ovom uspješan, ima još dosta do toga, ali obećavam da ću dati sve od sebe da do toga jednog dana i dođe. A mladim ljudima bih preporučio da nije važno da je MMA ili bilo koji drugi sport, tako i za sve ostalo u životu, odustajanja nema, jer kako glasi parola našeg kluba „Bol je prolazna, odustajanje je vječno“.