Osobe sa invaliditetom (OSI) u Crnoj Gori su u velikoj mjeri izložene diskriminaciji, a najviši stepen nejednakosti prema toj kategoriji društva zabilježen je u oblastima rada i zapošljavanja, obrazovanja i sporta, pokazalo je istraživanje Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

Istraživanje javnog mnjenja o položaju i diskriminaciji OSI urađeno je u oktobru na reprezentativnom uzorku od 1.011 ispitanika, a sproveo ga je tim CEDEM-a na čelu sa glavnim metodologom Milošem Bešićem.

Programska menadžerka CEDEM-a Andrea Mićanović rekla je da je istraživanje pokazalo da je stepen socijalne solidarnosti na visokom nivou u Crnoj Gori, čak i u poređenju sa nekim razvijenijim demokratijama na zapadu.

Kako je navela, manje ohrabruje činjenica da je u odnosu na 2018. godinu stepen socijalne solidarnosti smanjen.

„Socijalna solidarnost naijzraženija je prema osobama sa zdravstvenim poteškoćama i starijim, a najmanje prema doseljenicima i odnosu na 2018. godinu prema toj kategoriji je u najvećoj mjeri opala“, rekla je Mićanović na konferenciji pod nazivom “Izazovi i Mogućnosti: Položaj osoba s invaliditetom u Crnoj Gori”.

CEDEM je u okviru istraživanja određivao i percepciju diskriminacije osoba s invaliditetom u Crnoj Gori, a pitali su građane da procijene i stepen nasilja prema OSI, odvajajući ih u dvije kategorije invaliditeta kako bi utvrdili da li postoje razlike u diskriminaciji prema osobama s fizičkim i sa mentalnim/intelektualnim invaliditetom.

Istraživanje je pokazalo da su osobe sa mentalnim/intelektualnim invaliditetom u većoj mjeri izložene diskriminaciji u odnosu na osobe sa fizičkim invaliditetom.

Mićanović je rekla da 20,1 odsto građana smatra da su prava osoba sa mentalnim/intelektualnim invaliditetom veoma ugrožena, 37,7 da su prilično ugrožena, a 19,9 da su ugrožana u maloj mjeri.

Prema njenim riječima, 8,6 odsto ispitanika smatra da osobe sa mentalnim/intelektualnim invaliditeom nijesu ugrožene, dok 13,6 odsto učesnika istraživanja nije moglo da procijeni.

“Kada su u pitanju osobe sa fizičkim invaliditetom, 12,7 odsto ispitanika smatra da su njihova prava veoma ugrožena, 39,2 da su prilično ugrožena, a 23,6 da su ugrožena u maloj mjeri”, kazala je Mičanović.

Ona je istakla da 9,4 odsto ispitanika smatra da prava osoba sa fizičkim invaliditetom nijesu ugrožena, a 15,1 nije moglo da da konkretan odgovor na to pitanje.

Mićanović je rekla da je istraživanje pokazalo da su najvećem stepenu diskiminacije obje kategorije OSI izložene u oblasti rada i zapošljavanja, obazovanja i sporta, zatim u radu javnih službi, medijima, oblasti stanovanja, te socijalne i zdravstvene zaštite.

Kako je rekla, iznenađujuće je i ohrabrujuće da je najmanji stepen diskriminacije prema OSI, osim u porodici, primijećen u oblasti pravosuđa.

Mićanović je kazala da su ustanovili da OSI trpe nasilje u značajnoj mjeri i to ponovo najviše u oblasti rada i zaspošljavanja, obrazovanja i sporta, a da su najmanjem stepenu nasilja izloženi unutar pravosuđa.

Prema rezultatima istraživanja 54 odsto građana procjenjuje da je nasilje prema OSI izraženo u oblasti rada i zapošljavanja, preko 47 odsto u oblasti obrazovanja i gotovo 35 odsto u oblasti sporta.

Preko petine građana smatra da je nasilje prema OSI izrađeno u medijima, a više od 18 odsto je procijenjen stepen nasilja u radu javnih službi i u oblasti stanovanja.

Niži su procenti procijenjenog nasilja prema OSI u oblasti socijalne zaštite – gotovo 17 odsto, porodici skoro 16 odsto, zdravstvenoj zaštiti oko 15 odsto i u pravosuđu preko 12 odsto.

Istraživanje je pokazalo da je najveći problem diskriminacije OSI verbalno nasilje, ismijavanje i maltretiranje.

„Da su OSI najčešće izložene nasilju kroz različite oblike ponašanja koji se mogu kvalifikovati kao ponižavanje, ismijavanje i maltretiranje smatra 49,8 odsto ispitanika, diskriminaciji u oblasti rada i zapošljavanja 12,9 odsto, diskriminaciji u obrazovanju takođe 12,9, u radu javnih službi 9,9, diskiminaciji u socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti 6,4“, navela je Mićanović.

Kako je istakla, da su OSI suočene sa fizičkim barijerama reklo je 5,4 odsto ispitanika, a socijalnim distanciranjem 2,8 odsto.

Mićanović je kazala da su u okviru istraživanja došli do veoma poražavajućeg podatka – da diskiminacija u Crnoj Gori prođe neprimijećeno jer je većina ne prijavljuje.

„Diskriminaciju nije prijavilo 68,2 odsto ispitanika koji su nekada bili svjedoci ili se suočili sa njom, prijavilo je 9,3 odsto ispitanika, bez odgovora je bilo njih 22,4 odsto“, navela je Mićanović.

Najveći broj građana ističe da je razlog složenost prijavljivanja, dok su kao ostale razloge naveli nedostatak povjerenja i neznanje o tome kome prijaviti diskriminaciju.

U CEDEM-u smatraju da bi informisanje građana o tome kome da prijave diskriminaciju, kao i izgradnja povjerenja prema institucijama, u najvećoj mjeri bile ključne za podizanje svijesti i povećanje broja prijava protiv diskriminacije.

Zamjenica Ombudsmana Nerma Dobardžić Kurti kazala je, na panelu „Put ka jednakosti: Položaj OSI u Crnoj Goru unapređenje po smjernicama UN Komiteta, da je Crna Gora ratifikacijom Konvencije Ujedinjenih nacija pokazala spremnost da uvažava prava OSI, ali da suštinski napredak na polju ostvarivanja i zaštite prava te kategorije društva nije postignut.

Ona je rekla da su u okviru Nezavisnog monitoring mehanizma, koji je uspostavljen početkom godine u cilju promocije, praćenja i primjene konvecije UN o pravima OSI, do sada realizovane četiri terenske posjete i konstatovano da su određene institucije u pojedinim opštinama i dalje nepristupačne za OSI.

Dobardžić Kurti je navela da OSI spadaju u jednu od najranjivijih društvenih grupa, kao i da instituciji Ombudsmana šalju pritužbe zbog diskriminacije u raznim oblastima.

„Prutužbe imamo u raznim oblastima, počev od rada i zapošljavanja, obrazovanja, pristupačnosti, pritužbe vezano za učešće u političkom i javnom životu i u oblasti zdravstvene zaštite, što potvrđuje našu ocjenu da su OSI jedna od najranjivijih društvenih grupa i da i dalje dominira medicinski model pristupa invaliditetu“, navela je Dobardžić Kurti.

Predsjednik Paraolompijskog komiteta Igor Tomić kazao je da je za njega alarmantan podatak da je sport na trećem mjestu kao oblast sa velikim stepenom diskiminacije, ističući skeptičnost prema tome kako su ispitanici percipirali sport, koji je široka branša.

On je rekao da se crnogorski sport osoba sa invaliditetom susreće sa mnogo problema, ali da iz uslova i neuslova prave vrhunske rezultate.

Tomić smatra da fizička aktivnost treba da bude puno dostupnija OSI, od najranijeg uzrasta.

Načelnica Direkcije za rizične grupe u Ministarstvu rada i socijalnog staranja Budmirka Đukanović kazala je da se aktivno radi na izradi zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta, za koji smatra da će unaprijediti položaj OSI.

„Ovim zakonom pristup osobama sa invalidetetom više neće biti sa medicinskog aspekta i neće se tratirati samo iz jednog ugla. Odrediće se adekvatni stepeni podrške OSI da bi mogli da žive samostalno i budu korisni članovi društva“, rekla je Đukanović.

Ona je kazala da se nadaju se da će do kraja decembra usvojiti sugestije iz Sekretarijata za zakonodavstvo kako bi mogao da uđe u Vladinu proceduru, i bude poslat na mišljenje i Briselu.

Prema riječima Đukanović, usvajanje zakona o jedinstvenom vještačenju invaliditeta povlači za sobom izmjenu još sedam zakona i ukidanje 35 komisija koje tumače invaliditet, a aktom će biti ubuhvaćeno 55 hiljada korisnika koji trenutno ostvaruju određena prava po osnovu invaliditeta.

Aktivistkinja za ljudska prava Marijeta Mojašević kazala je da je saglasna da se OSI sa diskriminacijom suočavaju najviše u oblasti zapošljavanja.

„Veoma teško je naći posao kada imaš invaliditet, a ako se susretnete sa diskriminacijom to je teško prijaviit i dokazati i izboriti se za svoja prava“, navela je Mojašević.

Ona smatra da je veoma važno imati neku instituciju koja bi bila oslonac, odnosno savjetodavni organ, osobama sa invaliditetom koje dožive diskriminaciju.

Izvor: Mina