Ćalić: Svaki rad i trud se mora isplatiti.

Iskusno krilo Košarkaškog kluba (KK) “Mornar” Marko Ćalić planira da ubacuje loptu u koš dok ga “tijelo bude dobro služilo”. On je sa svojim timom ove godine upisao tri finala i plasman u Aba ligu.

Ovog Nikšićanina su bivši saigrači iz KK “Sutsjeska” – Nemanja Vranješ i Igor Čvorović, koji su takođe ranije govorili za portal “Mladi Nikšića”, opisali kao “odličnog momka” i “lidera iz sjenke”.

,,Marko prije svega odličan momak i veliki igrač. Igrač koji je lider ekipe iz sjenke, kolektivni igrač koji odrađuje veliki posao za ekipu, igra košarku mozgom. Pokazatelj toga je, da ekipa u koju on igra uvijek dođe do samog kraja, čak je bio i MVP finala Kupa Crne Gore”, istakao je Vranješ.

I Čvorović za njega ima samo riječi hvale:

,,Što se mene tiče taj momak mi je mnogo puta do sad pomogao, što se tiče i košarke a i ostalih stvari. To je čovjek koji atmosferu u ekipi uvijek drži na visokom nivou, i covjek koji je spreman uvijek da pomogne, ma kakva situacija bila”.

Ćalić smatra da je ljubav “pokretač svega u životu”, dok je kao mlađi sanjao da postane pilot.

Kako bi ocjenio sezonu odigranu u Mornaru?

Ako je čitava sportska javnost ocjenila da je najuspješnija sezona u istoriji kluba onda tu ne bih ništa dodavao. Klub je maksimalno profesionalan, organizacija i uslovi za igrače na najvećem mogućem nivou, tako da su plod svega toga bila tri finala u tri takmičenja. Što se tiče lično moje igre, uživao sam igrajući i zadovoljan sam postignutim.

Kakvi su Vaši planovi za budućnost?

Nadam se da ću nositi i dalje dres Mornara i da ću što se tiče košarke je igrati dok me tijelo bude dobro služilo.

Sa KK Sutjeska ste osvojili Kup Crne Gore 2013. Godine ( jedinii trofej koji Budućnost nije osvojila), možete li mi nešto reći o toj sezoni, izdvojiti saigrače ili jednostavno reći šta je to što je ključno bilo i donijelo trofej Sutjesci i Nikšiću?

Što se tiče Sutjeske i te sezone sigurno da mi je jedna od najdražih. Sem što smo uzeli prvi trofej Budućnosti pamtiću tu sezonu po odličnim odnosima i atmosferom unutar tima. Spoj mladosti i iskustva tada uz odličan rad dao je rezultat koji će ostati ispisan u istoriji kluba.

Igrao si za jubilarnih deset klubova u Crnoj Gori za koji te vezu najljepše uspomene?

Za svaki klub me vežu neke uspomene… Negdje malo ljepše negdje, nažalost, malo ružnije, ali o tome ne bih sada… Uz taj osvojen trofej iz Nikšića i tu sezonu, sadašnji Mornar, još bih izdvojio Teodo iz Tivta kao jedan jako stabilan klub na čelu sa jako dobrim ljudima kao nešto što mi se najljepše desilo u karijeri.

Koji je crnogorski igrač je ostavio najveći utisak na tebe ove sezone i zašto?

Bez razmišljanja moj saigrač Balša Radunović. Čovjek koji je sa svojih 35 godina pravi profesionalac i predan toliko košarci da bi trebao biti idol svih mladih igrača. Sjajna osoba u svakom pogledu.

Nadimak: Ćaka.

Najvažnija osoba u životu: Sinovi Pavle i Mihailo.

Tvoja vrlina je: Ima ih dosta.

Tvoja mana je: Ima ih dosta.

Veče kod kuće: Uz porodicu i prijatelje

Omiljeni saigrač: Ima ih dosta.

Najteži protivnik: Sam sebi sam uvijek bio najteži protivnik.

Ljubav je: Ljubav je pokretač svega u životu.

Da nijesi košarkaš bio bi: Kao mlađi sanjao sam da budem pilot.

Kada si i zbog čega počeo da treniraš košarku?

Najviše je uticao moj stric Milinko, on me je poslao sa mojim starijim bratom Đorđijem na prvi trening i pričom uticao da zavolim košarku prije nego što sam bio svjestan svega. Sa šest godina sam otišao na prvi trening.

Čega si se sve odrekao zbog košarke i da li žališ za nečim što si mogao, a nijesi ostvario zbog posla kojim se baviš?

Košarka, kao i svaki profesionalni sport zahtjeva mnogo odricanja. Dok si mlađi malo više ti zasmeta taj način života, jer manje imaš slobodnog vremena od svojih vršnjaka, ali ti zbog toga vrati mnogo toga lijepog da se ne možeš kajati zbog bilo čega propuštenog.

Šta bi poručio dječacima koji odluče da krenu tvojim stopama?

Poručio bih im da prvo odaberu ono što vole pa da budu uporni i disciplinovani. Svaki rad i trud se mora isplatiti. To da znaju. I dodao bih još da školu i obrazovanje ne smiju zapostavljati koliko god bili talentovani za sport koji izaberu.

Koji trener je imao najveći uticaj na tebe i tvoj razvoj?

Bilo je puno trenera koji su mi pomogli u karijeri i svima sam zahvalan ali jednog čovjeka moram da izdvojim koji je uvijek bio uz mene i koji me je, ne samo na terenu, nego i van njega naučio mnogo – Vladimir Taušan, odličan trener i još bolji čovjek.

Da imaš mogućnost da izabereš jednu legendu i jednog sadašnjeg aktivnog igrača sa kojima bi volio da igraš u istom timu – ko bi to bio?

Dva igrača kojima sam se divio i pokušavao kao mlađi da ih kopiram su Sarunas Jasikjevicius i Dimitris Dijamantidis.

Koliko uspiješ da ispratiš stanje u mlađim kategorijama u Crnoj Gori?

Mlađe selekcije volim da pratim i da uživam u talentovanim momcima. U Crnoj Gori ih ima puno samo da uz stručan rad budu ispraćeni i mislim da ne treba brinuti o budućnosti crnogorske košarke.

S obzirom na to da su ciljevi portala “Mladi Nikšića” informisanje, edukacija i uticaj na konstruktivno razmišljanje mladih, kako ti vidiš tu čitavu priču?

Naravno da podržavam svaku organizaciju koja utiče na pravilno usmjeravanje mladih. Mislim da svaka takva organizacija treba da dobije što veću podršku javnosti i da svojim radom utiče na ispravan izbor i interesovanja mladih.

 

Gdje provodiš slobodno vrijeme u Nikšiću?

Biram mjesta gdje je fina priroda, pa me možete naći na Krupcu, Trebjesi, Vučju i Manitovcu.

Koju vrstu muzike najviše voliš da slušaš?

Slušam gotovo sve, zavisno od društva i raspoloženja.

A šta je sa hobijima?

Kad god uhvatim slobodnog vremena ne razmišljam ni o čemu drugom nego o ribolovu.