Buturović: Za uspjeh je potrebno mnogo odricanja, rada i truda

Iako veoma mlada, osamnaestogodišnja Nikšićanka i manekenka Jovana Buturović, ređa uspjehe u svijetu mode kako kod nas, tako i šire, a uporedo sa tim završava Srednju ekonomsko – ugostiteljsku školu.

Za naš portal Butorović, koja se nedavno vratila iz Indije, govori o omiljenim revijama, dizajnema, svojim modnim angažmanima, ali i o svojim uzorima i podršci.

Otkuda ljubav prema manekenstvu?
Ljubav prema manekenstvu započela je skoro prije tri godine, kada sam i krenula sa školom Catwalk school by Modaine Models. Tako je sve krenulo… Počela sam polako da učestvujem na revijama i tako se moja ljubav proširila i shvatila sam da je to možda nešto čime mogu profesionalno da se bavim.

Od kada se bavite manekenstvom?
Od svoje šesnaeste godine.

Na kojim revijama ste učestvovali do sada? I koja Vam je ostala u najljepšem sjećanju?
Poslije završetka Catwalk škole počela sam da učestvujem u svim revijama širom Crne Gore. Većinom su to Fashion Week, Fashion Connection, Kotorska smotra mode… U najljepšem sjećanju je definitivno moja prva revija na Fashion Connectionu – u. Bila sam mnogo uzbuđena, jer sam otvarala reviju, na kraju je sve bilo savršeno. Takođe, revije Igora Todorovića!

Da li ste imali još neke modne angažmane?
U Crnoj Gori, pored revija, radila sam mnogobrojne kampanje, editorijale za časopise… Krenula sam sa radom u inostranstvu, tri mjeseca sam bila u Indiji. Mogu reći da su utisci više nego dobri i naravno da je ovo samo početak.

Učestvovali ste i na takmičenju Adria’s top model, kakvi su utisci?
Utisci, jednom rječju savršeni. Mnogo mi je doprinijelo što se svega tiče, jer je to bio moj početak karijere. Shvatila sam da biti model nije lako definitivno. Za sve je potrebno mnogo truda i rada na sebi. Prelijepo iskustvo. Preporučila bih svim curama, definitivno da probaju. Nadam se da sljedeća sezona uskoro dolazi.

Da li Vam je manekenstvo primarno zanimanje ili se bavite još nečim? I da li se u našoj zemlji može živjeti od manekenstva?
Trenutno mi je na prvom mjestu škola, između toga bavim se manekenstvom. Mogu da stižem, što je super. Tako da je to to za sad. Samo od manekentsva u našoj zemlji teško da se može živjeti, ali može da se zaradi dobro. Sjećam se moje prve zarade, bila sam presrećna, jer sam imala samo 16 godina. Tako da je to za mene bio veliki uspjeh.

Šta najviše volite da radite u slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme najviše volim da provodim sa porodicom i prijateljima.
Koju muziku slušate?
Obožavam muziku! Najviše slušam strani pop, mada meni je bitno da mi se svidi cjelokupna pjesam, nije bitan žanr, tako da nemam određeni tip muzike.

Imate li uzori i koji su?
Uzori su mi majka, tata i moje sestre.
Ko Vam je najveća podrška?
Najveća podrška mi je definitivno porodica. Vjeruju u mene i podržavaju me u svemu što radim.

Koliko je potrebno odricanja da biste uspjeli u svijetu mode?
Da biste uspjeli u svijetu mode potrebno je mnogo odricanja, rada i truda. Biti model je jedna od najtežih stvari, jer nekad moraš da budeš na drugom kontinetu, daleko od svoje porodice i prijatelja zarad karijere, a da ne pričam o poslovima koji tek predstoje. Sa druge strane to je jedno prelijepo iskustvo, definitivno. Treba probati, osjetiti kako je ustvari biti model, upoznati novu kulturu, prijatelje širom svijeta, jezik…
Da li se lakše baviti modelingom kod nas ili u inostranstvu?
Lakše je kod nas. U inostranstvu je teže, jer su poslovi drugačiji, mnogo je poslovnije, a samim tim su i zahtjevi veći.
Kako Vam se dopada crnogorska modna scena? Koga bi izdvojili od crnogorski dizajnera, a koga od stranih?
Crnogorska modna scena mi se mnogo dopada, jer ljudi voli i rade na tome. Od crnogorski dizajnera izdvojila bih Natašu Pejović, Lazara Ilića, Ivanu Murušić i Tijanu Todorović. Od stranih, definitivno, Oliver Rousteing, modni dizajner i kreativni direktor Balmain – a.

Sa kim Vam je želja da ostvarite saradnju, a već niste?
Upravo sa njim.
Kakvi su Vam planovi za budućnost?
Trenutno sam u Indiji, do sledeće nedelje. Završavam četvrtu godinu srednje škole, između toga ću, nadam se, ići u Kinu. Imam još mnogo planova, ali ne želim da pričam još ništa…

Šta biste savjetovali mladim Nikšićanima koji žele da se bave manekenstvom, ali i mladima uopšte?
Savjetovala bih svima da probaju, ako vole. Treba pratiti samo svoje snove i želje i raditi na tome! Ostalo će sve doći na svoje.