Božićni običaji važni Nikšićanima

Božić, koji važi za najradosniji hrišćanski praznik, budi posebne emocije u ljudima. Specifični običaji su samo jedan od razloga koji ga izdižu na sami vrh ljestvice omiljenih praznika kod većine ljudi. Pitali smo Nikšićane koje običaje poštuju za Božić, a šta su rekli pročitajte u nastavku.

„Jedan od najznačajnijih praznika koji se slavi u mojoj porodici jeste Božić. Od malena je ovaj praznik za mene praznik sreće, porodične topline. Tradicija i običaji su jako njegovani u mojoj porodici. Muškarci, moj tata ide za Badnjake, dok ženski dio porodice priprema trpezu. Na Božić imamo i polaznika. Božićnu trpezu obavezno krasi česnica pored ostalih domaćih jela“, ukratko je navela Jelena
Međutim, Ivana nije bila lijena da nam opširnije kaže kako Božić izgleda u njenoj kući, dodajući da bi imala još mnogo toga da nam ispriča, jer ovaj praznik u njoj budi najdublje emocije.
„Božić me uvijek vrati u djetinjstvo, kada smo svi zajedno slavili u maloj seoskoj kući! Uveče kad se unesu prvi badnjaci, ukućani nigdje ne idu iz kuće i niko ne smije ući prije polaznika, koji stiže sa prvim osvitom. Onda se žene rastrče po kući pripremaju đakonije, šale se sa nama djecom, a svako za sebe kuje posebni plan kako će da vidi gdje je domaćica sakrila božićnu paru. U našoj kući je najveća radost običaj koji prethodi doručku, svi ukućani dobiju svoju svijeću, koje tata pravi od domaćeg pčelinjeg voska, i onda se poređamo ovim redom: prvo ide domaćin kuće, za njim ostali muški članovi pa žene, a ja nekako uvijek zadnja. Uvijek palimo svijeće za sve članove porodice, čak i za one koji su negdje drugo. Zatim obilazimo trpezu, kada obiđemo tri kruga, mirbožamo se i sjedamo svak uzme malo cicvare i meda, zatim slijedi doručak i lomljenje česnice, kad se začuju pucnji svi poskaču za šaku žita eto nam ga polaznik, sa badnjacima, pomorandzom i parama za djevojke iz kuće. Božić je nekad bio nešto posebno, intimno za svaku porodicu, gotovo magično, danas sa novim i modernim običajima postaje izvještačen“, sa zadovoljstvom nam je ispričala Ivana.
Marko nam je objasnio i koji to običaji prethode Božiću, odnosno šta to muškarci rade na Badnje jutro.
„Sa običajim počinjemo na Badnje jutro, kada tradicionalno prije svitanja odlazim da berem Badnjak. Zalivam ga vinom, nakon čega se onaj ko bere prekrsti i sjekirom bere drvo. Važno je da to bude mlado hrastovo drvo i da se kida sa istočne strane, takođe, običaj je da se okine iz tri udarca. Nakon branja badnjaka, uz pjesmu krenemo kući, gdje domaćica dočekuje badnjak i ukrašava ga. Tokom dana u kući je postavljena isključivo posna trpeza. Uveče, kad se završe sve obaveze, domaćin siječe drvo i unosi badnjak u kuću. Od tog momenta ukućani ne napuštaju kuću, dok ne dočekaju polaznika“, ponosno je objasnio Marko.
O raznovrsnosti običaja govorila je i Sandra.
„I naravno kad svane to najljepše i najčarobnije jutro u godini ,svi se budimo veoma rano i počinjemo sa običajima. Kad se svi ustanemo ide ogledanje u cicvaru, tradicionalno jelo, da bi bili cijele godine lijepi. Čekamo polaznika, on ulazi u kuću sa badnjakom mi ga posipamo žitom, on nas takođe i nalaže badnjak. Naravno taj dan trpeza je što raznivrsnija da bi godina krenula tako. Polazniku se donosi pleće od pečenja, on ga je čisti od mes i naš đjed, kao najstariji član porodice gleda šta će se desiti u toj godini i kakva će biti godina. Kasnije obilazimo rodbinu i rodbina dolazi kod nas“, kazala je ona.
Koliko još običaja ima, podsjetila nas je i Marina.
„To je praznik koji se slavi sa porodicom, jer poštujemo običaj da tog dana ne izlazimo iz kuće. To je po meni najljepši praznik. Poštujemo, takođe, i običaj da nikome na taj dan ne ostanemo dužni, kao ni da se svađamo. Ja se obično svake godine pomirim sa svima prije Božića, jer ne treba sa svađama ulaziti u taj praznik“, kazala je Marina.
Da godine nijesu važne za posebnu sreću ovog dana, svjedoči nam Vladan (23), koji se svakom Božiću raduje kao dijete.
„Bozic je za mene najljepši hrišćanski praznik, jer tog dana generalno u kući vlada drugačija atmosfera, takođe posjećuješ najbližu familiju, tražiš paricu u pogači, Ako si polaznik onda je to svakako priča za sebe, na taj dan zaboravljaš sve probleme i mislič pozitivno. Radujem se kao malo.dijete“, istakao je Vladan.
Ima i onih koji žive van granica naše države, ali duboko vrednuju ovaj sveti praznik i sa nestrpljenjem ga očekuju, jer samo tada mogu biti sa svojom porodicom.
„Meni Božić znači mnogo, ta euforija koja postoji za vrijeme praznika je neopisiva, to ti je kao neka vrsta narkotika koju svake godine sa nestrpljenjem iščkujem, pa samim tim poštujemo sve vrste običaja. Obzirom da ostatak godine živim u Atini, ovi praznični dani dobro dođu za odmor sa porodicom i uživanje u najljepšim običajim, karakterističnim za našu državu“, rekao je Milivoje.
A da ćemo imati čuvare tradicije, gdje god da ima našeg naroda, između ostalih obećala je i Maja.
„Božić je tradicija koju želim da prenesem gdje god da odem ili se preselim. Najdivniji praznik, kada smo svi na okupu, pred bogatom trpezom upriličenom u čast rođenja Hrista“, zaključila je Maja.