Božić nekad i sad: Šta kažu Nikšićani o porodičnim okupljanjima
Dok se Nikšić pripremao za božićno jutro, na gradskim ulicama nije bilo one gužve kakva se pamti iz ranijih godina. Mnogi su već uveliko navikli da praznike dočekuju bez dijela porodice, jer su djeca i unuci rasuti po Podgorici, Beogradu ili inostranstvu. Upravo o tome i da li ima još onih pravih porodičnih okupljanja, ekipa našeg Portala razgovarala je sa prolaznicima u centru grada.
Starija sugrađanka Vukosava (63) priča nam da se Božić nekada nije mogao zamisliti bez pune kuće i galame, dok danas, kako kaže, često sjedi za stolom sa samo dvoje-troje ukućana.
“Nije to što mi nemamo volje, nego nema više djece oko nas. Sve se razbježalo, ali kad se ipak uspijemo skupiti – to je kao da se Nikšić vrati u onu staru formu”, dodaje ona.
Marko (41), kojeg smo zatekli na Trgu, kaže da se kod njega još čuva tradicija, ali priznaje da grad više nema isti puls. On nam objašnjava da se trudi da sa porodicom ide na liturgiju i ručak kod roditelja, ali da iz godine u godinu vidi kako se društvo smanjuje.
“Sve nas je manje za božićnom trpezom, a nekad je bilo tijesno sjesti”, pomalo tužno rekao nam je Marko.
Dvadesetdevetogodišnja Jelena smatra da je smisao Božića ostao, ali da je forma promijenjena. Danas se, kako kaže, ljudi okupe, ali brzo svako gleda u telefon i planira obaveze.
“Kad se sjetim kako smo nekad sjedjeli satima kod babe, bez žurbe – to je nešto što se polako gubi”, priznaje ona.
Radovan (58), dugogodišnji Nikšićanin, sa sjetom priča da se u njegovom djetinjstvu živjelo skromnije, ali se praznik osjećao jače.
“Nekad nismo imali ni pola ovoga što danas imamo, ali smo imali vrijeme jedni za druge. Sad imamo sve, ali nemamo jedni druge dovoljno”.
Najmlađi naš sagovornik, student Nikola (22), smatra da njegova generacija ipak ne gubi osjećaj za praznike, samo ga drugačije doživljava. On ističe da Božić danas podrazumijeva i porodični ručak i izlazak sa društvom.
“Možda mi ne znamo to da pokažemo kao naši stari, ali kad sjednem sa đedom za sto, znam zašto je Božić bitan”, zaključio je Nikola.
Iako se način života promijenio, Nikšić i dalje čuva porodični duh Božića – tiše nego nekad, ali iskreno. Kuće su praznije, ali želja da se makar jednom godišnje svi okupe i dalje živi. Možda se više ne okupljamo kao nekad, ali Božić i dalje podsjeća Nikšićane koliko vrijedi biti zajedno.
