Bojana Perović: Moj svijet čaroban i lijep

Zadnjih pet godina razmišljala je o pokretanju svog biznisa, a naročito u prethodne dvije godine. S obzirom da su to znali njeni najbliži prijatelji, ukućani, njen brat je kako kaže, slučajno pročitao na stranici Zavoda za zapošljavanje o pomoći nezaposlenima, bespovratnim sredstvima za sve one koji žele pokrenuti sopstveni biznis. Ubrzo je otišla da se prijavi u Zavod, zatim odrađuje radionice koje su bile potrebne, nakon toga piše biznis plan i predaje ga.

‘’Krajem januara dobila sam obavještenje da je biznis plan prošao. Sad je sljedeći korak na meni – dio da registrujem firmu. Nakon toga potpisala sam ugovor sa Zavodom, ovih dana treba da stignu sredstva na račun. To je naime ispunjenje nekog mog sna, o tome razmišljam sigurno i zadnjih desetak godina. Po zanimanju sam diplomirani ekonomista i radila sam u privatnoj firmi. Vjerujte mi, taj posao me nije ispunjavao. U zadnje vrijeme nijesam tražila posao, jer sam znala da ako nađem posao, da će me to odvući od ovog što sad radim. A to mi nije bio cilj, jer sam dosta uložila, sredila malu radionicu, opremila je. Uloženo dosta novaca, vremena u tu priču i nijesam željela da se jednog dana kajem kako nisam pokušala. Pokušala sam, srećna sam naravno ponosna što mi je to uspjelo. U pitanju su bespovratna sredstva, finansira Evropska unija i Vlada Crne Gore. Radi se o povećoj sumi novca, koju danas malo ko može i pozajmiti, čak i oni najrođeniji, jer opet bi to trebali da vratite. Sredstva ću trošiti namjenski, opravdano, onako kako stoji u biznis planu’’, objašnjava Perović.

Njena umjetnička priča počinje prije dvadesetak godina, kada je od tetke dobila prvi kalup, pa je krenula sa izlivanjem figurica u gipsu. Ubrzo je te figurice ponudila u nekoliko galerija, koje su tada postojale u Nikšiću, a 2007. godine izlagala je na IV Sajmu suvenira, u hotelu ‘’Tara’’, Bečići. Likovnost je, kako ističe, zavoljela još u osnovnoj školi, zahvaljujući profesorici Zagorki Vlahović.

”Odlučila sam da se prijavim, osmislila sam suvenir, to je bilo crnogorsko licidersko srce, uglavnom sam bila inspirisana liciderskim srcima koja su radili u Hrvatskoj, kao i liciderima u Srbiji. Razlika je u tome što su oni imali ogledalce u sredini a ja sam umjesto ogledalca odlučila da oslikam lik Crnogorca i Crnogorke. Likove uglavnom iscrtavam na bijeloj i crvenoj podlozi, te su boje postale moj zaštitni znak. Suvenire iscrtavam na različitim podlogama, prije svega to je keramika, drvo, gips, znači iscrtavam ih na različitim predmetima kao što su suveniri, čaše, radim i na staklenim podlogama, razne flaše. Uglavnom ih iscrtavam akrilnim bojama, kao i kontur pastama. Pored toga, bavim se izradom nakita, ogrlice, rajfove, broševe, slobodno mogu da kažem da je paleta mojih proizvoda, raznovrsna i šarolika, što se može vidjeti na mojoj stranici Bojica art na Fejsbuku i Instagramu. Još kao djevojčica voljela sam da slikam, uživala sam u tome da vezem goblene. Od gline sam pravila razne figurice”, navodi Perović.

Prema riječima sagovornice FOS-a, sve što radi, radi po narudžbi. Ako radi kutiju, ”usput” je inspiriše neki detalj pa uradi ogrlicu, broš, pa zatim postavlja na svoju stranicu, gdje ljudi dodatno mogu da vide šta ima u ponudi i kakva je njena umješnost. Brzina izrade, opet zavisi od zahtjeva naručioca.

‘’Ako nešto mogu da uradim veoma brzo, nekad mi treba jedan dan, nekoliko sati a nekad i više dana. Obično ako mi neko traži nešto od ponovljenih narudžbi, treba mi par sati. Opet, bude i nekih zahtjevnijih, kada mušterije traže nešto posebno, onda treba više vremena, dok nabavim, naručim sa interneta. Kada nekom nije žurba, onda to može potrajati i do mjesec dana, ali više sam tip da se za što kraći period dogovoreno završi’’, ističe Perović.

Na pitanje kako se ‘’suvenirska priča’’ u Crnoj Gori može pospješiti dodatno, sagovornica tvrdi da bi za, grad pod Bedemom bilo lijepo da se radovi talentovanih ljudi objedine na jednom mjestu.

‘’Kada govorimo Nikšiću, mislim da se tu situacija znatno promjenila. Ima dosta kvalitetnih ljudi koji lijepo rade, izrađuju, svakim danom sve više. Jedini nedostatak je možda što u Nikšiću ne postoji suvenirnica, gdje bi se sve to moglo sklopiti u jednu cjelinu i ponuditi turistima kojih je svakim danom sve više i u Nikšiću. Sigurno bi da bi jedan objekat, neka mala drvena kućica u skladu na Trgu bila idealna za to’’, cijeni Perović.

Uticaji virusa korona, primjetni su, ali ne u dovoljnoj mjeri da se rad, žar i ideje ne mogu pretočiti u zamišljeno.

‘’Što se tiče dinamike nardužbina, ja imam dosta naručenog, mnogo radim, ali već sad u ovo vrijeme tu bi bile neke narudžbe sa kojima sam i počela, liciderska srca. Sada bih već počela da radim sa suvenirnicama, sa kojima sam već sarađivala. Međutim, ja sam optimista, vjerujem da će sve brzo proći i sigurno je da je svaki početak težak. Možda je dobro što je ovo nastupilo, ne mogu ni ja sada očekivati da odmah počnem izrađivati i zarađivati neki novac. Sigurno je, kada se ova epidemija bude zaustavljala na neki način, da ću se uspjeti izboriti, polako ići ka nekom svom cilju”, odlučna je Perović.

Napominje da svako ko vidi fotografije izloženih radova na društvenim mrežama, može razumjeti da se radi o nekom ko zaista voli svoj posao. Bojanine vesele boje asociraju na radost, ljubav. Sigurna je da bi neka vesela dječija pjesmica opisala atmosferu onog što stvara, a lajt motiv njenog talenta taktovi su pjesme sa početka ove priče. ‘’Moj svijet čaroban i lijep’’ grupe S vremena na vrijeme , za Njen svijet, čaroban i lijep, nikako s vremena na vrijeme, već ono puno, životno.

Izvor: Fos media