Bojan Kosić: Velika je obaveza predstavljati svoju zemlju na Olimpijadi

Skijaš Bojan Kosić je rođen u Nikšiću gdje je završio osnovnu i srednju školu, za naš portal priča kako su izgledali njegovi prvi koraci na skijama, ko mu je najveći oslonac u životu i sportu, kao i kakav je osjećaj biti najmlađi takmičar na Olimpiskim zimskim igrama u Vankuveru. Pored skijanja Bojan kaže da voli i druge sportove sa dosta andrenalina i izazova. 

Kako bi opisali sebe u nekoliko rečenica?

Bojan Kosić sportista, skijaš, rođen u Nikšiću, osnovnu školu završio u “Luka Simonović” , srednju u Ekonomsku, smjer tehničar, a sad studiram u Sarajevu. Postigao sam zapažene sportske rezultate u skijanju. Sa 16 godina učestvovao prvi put na svjetskom prvenstvu, a onda na još pet, sa 18. godina na Zimskoj Olimpijadi u Vankuveru i ponosno nosio crnogorsku zastavu, koja se prvi put pojavljuje kao država na Zimskoj Olimpijadi. Ponosan na svoju porodicu, svoj grad Nikšić i Crnu Goru.

Kada ste naučili prve skijaške vještine?

Sa tri godine sam naučio da skijam uz svoje sestre, a već sa četiri godine skijao na Vučju, Žabljaku, Kolašinu i Lokvama.

Šta Vas je podstaklo da se bavite ovim sportom?

Roditelji su mi nastavnici fizičkog vaspitanja, takođe se bave skijanjem kao i moje dvije starije sestre, pa je bilo normalno da i ja kao najmlađi naučim da skijam. Kao malom dječaku skijanje je postala velika ljubav.

Da li Crna Gora ima uslova za razvoj skijanja i talentovanih skijaša?

Ako ne ulazimo u neke detalje, Crna Gora ima prelijepe planine i uslove za razvoj skijanja. U Crnoj Gori je uvijek bilo skijaških talenata, ima ih i sada i uvijek će ih biti, samo talenat nije dovoljan da bi se postigao uspjeh.

Kako izgleda jedan Vaš trening?

Moji treninzi se održavaju na glečerima Italije i Austrije. Ustajanje u šest ujutro, doručak, odlazak na stazu, zagrijavanje, trening kroz kapije, slobodne vožnje, ručak, odmor, kondicioni trening, trčanje, fudbal itd.

Koliko traju pripreme za takmičenje?

Da bih imao kontinuitet u radu, tokom čitave godine treniram, pauza je samo u junu, dok “skijaška godina” počinje prvog jula i završava se 31. maja.

Skijanje je dosta skup sport, da li Vam neko pomaže?

Na početku karijere samo su roditelji finansirali naše skijanje. Kako su dolazili rezultati i učešće na velikim takmičenjima od sponzora sam dobijao skije. Kad je Crna Gora postala država konstituisan je Crnogorski skijaški savez , Olimpijski komitet i oni su se uključili u moju priču. Imao sam podršku naravno i od grada Nikšića, kao i od nekih privrednika grada – ne puno, ali ipak jesam.

Na kojim velikim takmičenjima ste do sada učestvovali?

U dječjem skijanju učestvovao sam na svim najvećim takmičenjima kao član dječje reprezentacije Jugoslavije, Srbije i Crne Gore i Crne Gore, a kao predstavnik Crne Gore u juniorskim i seniorskim takmičenjima, šest puta na Svjetskom prvenstvu i jednom na Zimskoj Olimpijadi.

Kakav je osjećaj učestovati na Olimpijskim igrama, a pritom i predstavljati svoju zemlju u Vankuveru?

Pa svi sportisti kažu da je najveći san sportiste odlazak na Olimpijske igre. I zaista jeste. Ja sam tada imao 18 godina, to je bilo prvo učešće Crne Gore na Zimskoj Olimpijadi, nošenje zastave, sazanje da su uz mene u takmičenju i porodica i Nikšić i Crna Gora. Sve je to bilo kao san, ali naravno i velika obaveza.

Kako izgleda takmičiti se sa najboljima?

Skijanje je takav sport da je nama protivnik staza. Svi se skijaši druže, a najbolji svjetski skijaši su druželjubivi i veseli, tako da su omiljeni među nama i ne izdvajaju se.

Kako se postaje uspešan sportista?

Talenat, da voliš to što treniraš, imaš želju za uspjehom i rad, rad, rad.

Ko je ostavio najveći pečat u Vašoj sportskoj karijeri?

Moj otac, koji je moj oslonac i u životu, a i u sportu. Od moje četvrte godine, kada sam počeo da skijam, on je uz mene. Roditelj, drug, prijatelj, trener. Naravno, tu su i moja majka, sestre i drugi članovi porodice.

Čime volite da se bavite u slobodno vrijeme? 

Moja velika ljubav jesu motori. Vozio sam ih, ali nakon što sam doživio nezgodu, to više ne radim. Volim i rafting na Tari, skijanje na vodi na Krupcu, kajake, kajting na Adi Bojani.

Da li imate hobi i koji?

Baveći se aktivno skijanjem malo vremena mi je ostaje za neke hobije, i dalje aktivno skijam, ali za Taru, Krupac i Adu uvijek ukradem malo vremena.

Omiljena knjiga i pisac?

Nijesam imao vremena puno da čitam, ali i danas po ko zna koji put volim da pročitam Gorski Vijenac. Omiljeni pisac mi je Njegoš.

Osim skijanja, koji još volite sport?

Volim sve sportove, kao mali bavio sam se tenisom, fudbalom, gimnastikom, plivanjem. Volim i jedrenje, kajak, rafting, kajting…

Koji su Vaši dalji planovi?

Moji planovi i dalje su vezani za skijanje, a kasnije ćemo vidjeti.

Koja je Vaša poruka za mlade, naročito one koji se žele baviti sportom?

“Malim koracima se dolazi do velikih ciljeva”. Ne žalite trud za svoje ciljeve. Rad se uvijek isplati.