Blagota Mitrić: Poetizovana molitva Isusu Hristu

Iskusio sam, tumarajući po planinskoj pustinji, da je Vaskrnuti Znak, začet još u najranijoj mladosti, bogom i ljudima životniji pri Vakrsenju, nego onaj koji se desio pri Rođenju…Zato što je danima, neđeljama, mjesecima, godinama, decenijama čamio u meni, čuvajući me…

A ja sam bio pažljiv prema njemu, njegovao, hranio, pojio, razgovarao, pa sam, zahvaljujući Vasksnutom Znaku, vraćen u najnevinije godine sopstvene duše…Ničeg nije bilo ranije, cio život me čeka, tako se sad osjećam pored Vasksnutog Znaka…. A biće da ću izvjesno nestati u fizičkom smislu, kao ova rosa što je jutros popadala po “mojoj” planini i nestati čim ogrije sa Istoka…Može li se tako nastaviti trajanje, ne zna niko, a kad se sjutra probudim, sa Vasksnutim Znakom u sebi, možda ću biti bliži odgovoru…Kako god, neka RAZAPETI I VASKRSNUTI ISUS HRISTOS oćera opet pomanitale đavole iz nas i umiri naše nemirne duše i iscijedi žuč iz naših riječi…I neka nam podari onoliko sreće koliko učinimo dobra drugome…