Blagota Mitrić: Duša u doba korone

Pita me Ksenija, moje najmlađe unuče od njih petoro, rođena 2. ili 4. juna (nijesam siguran) 2009.g. (sasvim siguran), došla đedu na planinu, zajedno sa bratom i sestrom, zašto ne pišem ništa o koroni, a ja joj kažem da o tome već pišu i govore doktori, ona uzvraća – pa, i ti si doktor, a ja opet – jesam, ali ne za koronu nego za dušu. Pa, piši o duši – naredi Ksenija…Pa, evo za vas, koji čamujete u zatvorenim prostorima,kuća, stan, prodavnica, apoteka, bolnica…pisaću vam O DUŠI U DOBA KORONE.
Elem, iz ličnog iskustva znam da me “nije držalo mjesto”. Svuda sam bio – kafane, stadioni, biblioteke, kazina, pozorišta, kabineti, predavanja, emisije na TV ko zna đe sve ne. Onda su se dešavale životne situacije, u kojima sam “koronsku krizu”, čamio u stanu po nekoliko mjeseci(dobro ste pročitali), a da ne izađem ni na kafu, a kamoli na kakvo piće, a da u to isto vrijeme nije bilo nikakve epidemije,ni pandemije. Neke su bile prinudne, a neke dobrovoljne. Prinudne su bile između mjesec, mjesec i po dana, kad sam se kući oporavljao poslije teških hiruških intervencija, kada sam pročitao sve ono što nijesam stigao kao srednjoškolac ili student…Prinudne su bile (to su one od nekoliko mjeseci) uvijek kad bih napravio kakav “pačariz”, za kafanskim stolom ili za “stolom od zelene čoje”. Kad bih se sjutri dan probudio, presuđivao sam sebi – šest mjeseci nikud iz kuće da “smiriš svoju jadnu dušu”(Toma Zdravković), kad je pjevao “zatvorite sve kafane da smirim moju jadnu dušu”,ili tako nekako. I šta sam radio za vrijeme mojih “korona?” Nijesam dizao glave sa knjige danju, noću,prvo magesterijum , pa doktorat, a vrijeme je prolazilo “kao halva”. PREPORUČUJEM VAM – da svako jutro vježbate bar pet minuta uz otvoren prozor, da povremeno šetate po stanu, da čitate Andrića(Znakovi pored puta, Anikina vremena i dr), Hesea (Stepski vuk, Igra staklenih perli i dr.) Hemingveja (Za kim zvona zvone, Zbogom oružje i dr), a ne bi loše bilo ni moju malenkost, jer ćete mene najlakše pročitati(Nad tajnom, Ljepota tuge, Spletkarenje sa samoćom i dr) POSEBNO: slušajte našeg Zorana Kalezića (Kotrlja se život, Balkansku dušu, Pivljanku) Tomu Zdravković (Dotako sam dno života, Da l je moguće i mnoge druge) Merimu Njegomir i Extra Nenu…I OBAVEZNO: pjevušite uz njih, bez obzira na vaš sluh, to redovno činim , vrlo je ljekovito. Lični pečat: pred Novu Godinu obreo sam se slučajno na rijeci Bojanic i po inerciji pjevušio njenim obalama IMA DANA i U RANU ZORU i to alkapelo i vraćao se u mladost… PROBAJTE; NIŠTA NE KOŠTA!!!