Besjeda o poeziji Save Radulović
U okviru Studentskog festivala klasične muzike “Orfej” na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu, zbirka poezije Save Radulović “Pjesmom te ćutim”, pronašla je put do nekih novih čitalaca i uvezala se u priču sa muzikom kao kopča koja je neraskidiva, jer sve što jedan pjesnik napiše na papiru to muzika prenese svojim tonovima čiji eho sam priča priču.
Sava je imala tu čast da otvori festival svojom pjesmom “Orfej u Sarajevu” i predstavi se svojim stihovima sarajevskoj publici u okviru promocije svoje zbirke poezije.
U okviru ovoga teksta prenosimo vam i besjedu o njenoj poeziji mr Snježane Galinac
BESJEDA O POEZIJI PJESNIKINjE SVETOSAVSKOG IMENA
Sava Radulović je iz Nikšića, a moja prva asocijacija na Crnu Goru, Njegoš, čojstvo, junaštvo i britak um. Zatim se sjetih da je moj otac pio nikšićko pivo, u Nikšiću se svirao i slušao rok, još Trebjesa, gdje sam onomad gledala panoramu Nikšića, siluetu spomenika vremena koja su protekla sa nagovještajem nečeg novog i drugačijeg. Sve to je Sava uobličila, slikala, smislila i osmislila kroz svoje stihove. Zahvalila se ona Nikšiću podobro, ne znam da li je on njoj?! Ili je to u perspektivi.
Sava koja, kako sama reče u jednom od svojih stihova, nosi ime svetitelja čija je krila vjerujem nose i ovim svijetom, daleko je umnija u svojoj skromnosti i mnogo punija u svojoj rječitosti, spremna da se esejistički izrazi, a romansijerski dočara. Pred nama je pjesnikinja vrlo kompleksne duše, čija poezija na trenutke odiše oporom ljubavlju, ogrnuta današnjim trenutkom, sa naznakama budućih dana.
Interesantno je kako su njene pjesme koncipirane, poput lirskih fragmenata, nanizane niske smrekove bobe, koji su ustvari biseri poetske riznice.
Vrlo jasno se vidi njeno bogatstvo izražavanja, mogućnost igre riječima, ali i poznavanje književnih klasika. Kroz naklonost ili sveobuhvatnu spoznaju likova pojedinih književnih dijela, donosi osobine svoje poetske riječi ili svoje lične. To je ostavila kao nepoznanicu, nerazjašnjeno do kraja, čini mi se baš onako pjesnički ciljano, golicajući naš um da se pozabavimo otkrivanjem. Gotovo savršeno je uklopila Tolstoja i Bulgakova, a emocija im nije ni blizu.
Njeni su stihovi ritmički ujednačeni, odišu punoćom i mladalačkom svijesti. Čest je motiv ogorčenost današnjicom u kojoj se ona baš najbolje i ne snalazi. Sava kao da čezne da je rođena za neka druga vremena, ali je ona zapravo naš mak u polju kukolja, krin među šipažjem. Samo je korak dijeli od te spoznaje, mada je njena skromnost u tome usporava, zato i jeste stihovima splela ovakav vijenac koji je nazvala „Pjesmom te ćutim.“
Savremenost poetske riječi ove pjesnikinje, dovodi nas do zaključka o njenoj samoosviještenosti i dubini njenog mislenog toka.
Neki od motiva su čak posvećeni pjesničkoj utopiji, koja je već vjekovima tema različitih književnih pravaca i pjesnika koji su se po veličini možda i mogli nositi sa tim, Sava tu pokazuje bolećivost. U jednom poetskom zanosu, pjesnikinjina plaha duša kao da drhti od neizrečenih misli, neispisanih stihova, dajući nadu da će njenih književnih ostvarenja biti još mnogo.
Neizostavne ljubavne teme su daleko od sladunjavih, puno dublje je opjevana emocija istinske ljubavi, ogoljeno, pomalo začinjena sarkazmom, ali dovoljno duboku da poželiš voljeti. Čak i neuzvraćenu ljubav ona vidi drugačije, slomljeni stihovi nijesu ispisani iz očajanja, oni su realistični i smiono iskreni.
Da Sava zna šta je svetosavlje i put istinske vjere uobličeno je u mnogim pjesmama, ali je okrunjeno pjesmom „Božić bijeli.“
Toplo preporučujem svima da se zaslade stihovima Save Radulović, jer sam sigurna da će svako pronaći ponešto za svoj ukus.
Samo još želim reći da sam ciljano, namjerno i stilski neispravno često u svojoj besjedi koristila ime pjesnikinje, jer njeno ime je zapravo može opisati više od destina stranica. Ko god da te ukrasio njime, draga pjesnikinjo, obilježio je tvoj životni put krunom.
Mr Snježana Galinac
