Baćo Mitrić: “Ne uznesi se u pobjedi, ne ponizi se u porazu”

Od antičkih vremena, pa, evo, do naših,sportska nadmetanja, sportski trijumfi, sportske proslave su, prije svega, izražavale duh viteštva i etike. (“Ne uznesi se u pobjedi, ne ponizi se u porazu”), ovo sintagma ne važi samo u sportu, nego u svim drugim “rabotama”, ali u sportu naročito.

Naši rukometaši su se sinoć popeli na sam vrh “krova planete Zemlje” , jer su prosto napravili najveći mogući sportski podvig, kad “skinete” jednog svjetskog i olimpijskog šampiona sa najboljim svjetskim rukometašom u svojim redovima. A, sad malo o našim srcima, jedan mali lični pečat: od operacije te “šake života”, izbjegavam sva moguća uzbuđenja, sportska pogotovo. Ali, pošto se sinoć ničemu dobrom nijesam nadao, gledam mirno sve neđe do polovine drugog poluvremana, kad sam vidio da nam je taj neslućeni podvig na dohvat ruke. I “srčka” počinje da ubrzava….A kad su one četiri poslednje sekunde prošle i kad sam vidio kako “junak nad junacima” plače kao malo dijete, odjednom se sve zamagli pred mojim očima i osjetih da i ja plačem…Eh, da se otkud stvorila moja pok. baba Mioljka, rekla, O, moj Blagota i Jadota, što to radiš od svog života…A ja bih joj odgovorio – eh, moja Mamo,(tako smo je zvali) dobili smo cijeli svijet, iako smo mali i siromašni… I srce bi mi opet puno bilo… A i ovako je puno…