Božana Todorović, po rodu Milatović, rođena je u Metohiji (Đakovica) 1948. godine, a u izbjegličkim zgradama u naselju Humci živi od 1997. godine. Nakon smrti supruga, prije oko tri mjeseca, Božana je ostala bez ikakvih ličnih primanja, u surovoj realnosti načetoj siromaštvom i oskudicom.
Ona živi sa sinom koji, kako navodi, radi fizičke poslove za dnevnicu od šest eura, što nije dovoljno da se preživi. Dok je muž bio živ plaćali su račune od socijalnog davanja, ali sada nijesu u mogućnosti da primaju isto, pa samo čekaju kada će im ugasiti struju.
Božana nema ličnih dokumenata (isti su spaljeni za vrijeme rata) niti njeno ime postoji u evidenciji rođenih, a samim tim ne može da ostvari nikakvo pravo na pomoć od Centra za socijalni rad.
Napominjemo i da je Božana lošeg zdravstvenog stanja, imala je moždani udar, pa otežano govori i kreće se uz pomoć štapa. Kako nema zdravstveno osiguranje ne može da ide ni kod ljekara, već Hitna pomoć dolazi kod nje kada je potrebno.
„U toku noći kod mene spava unuk koji ima autizam, ali eto, ne može da se odvoji od mene“, navodi Božana i apeluje na sve ljude dobre volje da im pomognu, pa makar da plate i struju.
Hranu im donose komšije, a dobijali su i pakete pomoći od Crvenog krsta, na svakih šest mjeseci. Međutim, ova porodica sada živi u krajnje nehumanim uslovima, a jedino što traže jeste pomoć u vidu namirnica i osnovnih sredstava za život.
„Nema veze što su mi roditelji ođe rođeni. Ako dođe rodni list ja ću struju moći da platim“, sa tugom u očima priča Božana, koja se već godinama bori da dođe do svojih ličnih dokumena.
