Anketa: Nikšićani uz komšije i vječite favorite na SP

Svjetsko prvenstvo u fudbalu podiglo je temperaturu na nikšićkom asfaltu, a grad pod Trebjesom ovih dana živi za najvažniju sporednu stvar na svijetu. Dok se u baštama lokala u Njegoševoj ulici glasno analiziraju promašeni ziceri i tiketi, prošetali smo gradom da vidimo kakvo je raspoloženje. Pitali smo sugrađane prate li mečeve, za koga kuca navijačko srce i ko po njima podiže zlatni pehar. Dok su mišljenja o novom šampionu podijeljena, Nikšićani složno poručuju – u nedostatku naših, svim srcem se navija za prve komšije iz regiona.

Nikola (24) kaže da se kod njega doma ne gasi televizor od kad je počelo prvenstvo.

“A prati se, brate, normalno, svaka utakmica bukvalno. Skupimo se kod mene ili u kafić, popije se po pivo, ispratimo sve od prvog do zadnjeg minuta. Navijam onako baš srčano za Bosnu i Hrvatsku, to nam je tu u komšiluk, red je da se podrže naši ljudi. A ko osvaja? Uh, teško pitanje, ali meni Brazil ove godine djeluje nerealno jako tako da mislim da im niko ništa ne može uprkos remiju u prvoj utakmici”.

Milica (21) priznaje da je fudbal previše ne zanima, ali da je društvo uvuče u svaku priču.

“Iskreno da ti kažem, ne pratim ja to sad nešto pretjerano, niti se razumijem u ofsajde i taktike. Ali eto, kad igraju ove naše komšije, Bosna ili Hrvatska, to obavezno ispratim s društvom u grad jer bude predobra atmosfera. Svi skaču, navijaju, pa ponese i mene taj osjećaj. Nemam pojma ko bi mogao da pobijedi, ali neka to bude neka evropska ekipa, eto, navijam da to uzme Hrvatska pa da proslave kako treba”.

Miloš (35) smatra da je ovo jedno od boljih prvenstava u poslednje vrijeme.

“Gledam kad god ugrabim slobodno vrijeme od posla i obaveza oko đece. Prvo se navija za Bosnu, pa onda za Hrvatsku, to se kod mene podrazumijeva, balkanska krv je to. Što se tiče pobjednika, mislim da Argentina ove godine ima neku ludu energiju i onog njihovog inata, igraju baš momački. Ako prođu četvrtfinale, vidim ih na tronu, red bi bio više da zablistaju”.

Anđela (28) kroz smijeh kaže da prvenstvo prati najviše zbog muža, ali da se brzo primila na fudbalsku groznicu.

“Kod mene u kuću je vanredno stanje, muž ne mrda ispred ekrana, pa sam i ja počela da gledam s njim da ne budem izopštena. Meni je super da navijam za Hrvatsku i Bosnu, nekako navijaš za svoje, najbliži su nam. Što se pobjednika tiče, stvarno ne znam, ali ajde da lupim Francuska, igraju nekako lagano, rutinski, pa mi se čini da bi mogli opet daleko da doguraju”.

Danilo (19) ne propušta ni reprize, a kamoli utakmice uživo.

“Prati se svaki meč, brate, nema greške. Sa društvom sam non-stop u neki lokal, pratimo, komentarišemo, igramo i tikete, mada me ova iznenađenja ubiše na kladionicu. Navijam za Bosnu i Hercegovinu, baš bih volio da naprave neki istorijski uspjeh, a ako oni posustanu, tu je Hrvatska da se isprati do kraja. Mislim da će prvenstvo uzeti Brazil, prejaki su na svim pozicijama, imaju klupu dobru kao prvu postavu”.

Jelena (31) kaže da više voli dramu na penalima nego samu igru, ali da redovno isprati rezultate.

“Nijesam neki fanatik da sjedim devedeset minuta i gledam u loptu, dosadi mi brzo. Više volim kad dođe završnica pa kad krenu produžeci i penali, to mi je top za gledanje zbog adrenalina. Uvijek navijam za ove naše ex-Yu republike, to mi je prirodno da podržim komšije. A ko pobjeđuje? Pojma nemam, svi pričaju o Brazilu i Argentini, pa neka bude neko od njih dvojice, čisto da bude spektakl za gledanje”.

Bilo da se utakmice prate strastveno uz hladno pivo u prepunim lokalima Njegoševe ulice ili samo u prolazu preko telefona, jedno je sigurno – Nikšićani žive za fudbalsku euforiju. Iako se prognoze o novom šampionu svijeta razlikuju od kafića do kafića, komšijska solidarnost i podrška reprezentacijama iz regiona ostaju konstanta. Dok se prvenstvo polako zahuktava, gradu pod Trebjesom definitivno neće faliti dobrog druženja, navijačkog naboja i, naravno, nezaobilaznih komentara i analiza nakon svakog sudijskog zvižduka.