Crna Gora iz dana u dan sve više postaje država u kojoj se jaz između najbogatijih i najsiromašnijih građana konstantno povećava.
Podatak da minimalna potrošačka korpa za jul 2015. godine iznosi 804,6 euro, odnosno tri prosječne penzije ili dvije plate, pokazuje da je Crna Gora miljama daleko od države u kojoj je obezbijeđen dostojan život za njene građane.
Minimalna potrošačka korpa, koja obuhvata najniži nivo potrepština za prosječno domaćinstvo koje čine četiri člana, od kojih je dvoje odraslih i dvoje djece, predstavlja misaonu imenicu ili nedostižan san za najveći broj građana.
Kupovna moć građana strmoglavo pada, iz mjeseca u mjesec smanjuju se količine kupljene robe, sve rjeđe se ide u nabavku, pa smo tim povodom sproveli anketu gdje smo sagovornike pitali koliko je dovoljno novca za njihove potrebe, na šta najviše troše i bez kojih namirnica ne mogu.
„Mnogima su plate neredovne, najavljuju se i smanjenja, a jedino što je redovno, to su računi za komunalije koje neizostavno moramo da izmirujemo inače prijete isključenjima. Radimo i ja i suprug, pokušavamo na svaki način da donesemo “dinar” u kuću i sve što zaradimo brzo se potroši. Potrošačka korpa iznosi 800 eura, a naši prihodi su oko 600, gdje su tu komunalije i ostale dadžbine, kako da uspijemo da sve podmirimo – nikako”, kazala je Darka Vujović (39), radi u poslastičarnici i kako kaže, pored ovog posla u potrazi je za dodatnim poslom.
Kako mnogi kažu, ono što zarade daju za hranu, pored čega najčešće moraju i da se zadužuju. Pa u nastavku, sljedeći sagovornik kaže da su potrebna odricanja kako bi se moglo “preživjeti”.
“Stvarno čovjek mora da ima skromne zahtjeve, kako bi sebi omogućio ono najosnovnije. Uvijek neko u porodici mora da se odrekne nečega, da bi ostali u porodici imali. A potrošačku korpu planiramo tako što odbacujemo ono bez čega možemo, a zna se šta je najpotrebnije, to je hrana. Na to i najviše trošimo. Ovo nije život, ovo je preživljavanje”, izjavio je Dragan Milović (44), radnik taxi službe “Quick”.
Za nezaposlene građane u Nikšiću potrošačka korpa gotovo i da ne postoji.
“Teško da mogu da obezbijedim sve namirnice, zavisim od majčine penzije, pošto sam nezaposlen. Da nam dodatno moja mlađa sestra ne pomaže, gladovali bismo. Dok pokrijemo sve račune, jedva ostane za hljeb i mlijeko“, kaže 35-ogodišnji Nikšićanin, koji je u potrazi za poslom, ali, kako kaže, bezuspješno.
Tročlana porodica Tomić iz Kočana, koja će naredne godine školovati osnovca, živi od jedne plate, a jedina primanja ima tridesetjednogodišnji Slobodan. Prema njegovim riječima, najveći dio plate izdvajaju za hranu i otplatu kredita.
“Moja porodica živi od 450 eura i dok platimo komunalije 100 eura, kredit od 80 eura i dječiji vrtić i hranu, ostatak plate nije dovoljan za život. Pošto je supruga u stalnoj potrazi za poslom primorani smo da izdvajamo i dodatnih 40 eura za dječiji vrtić, a gdje su odjeća, obuća i druge potrepštine”, pita se Slobodan čiji će sin iduće godine krenuti u školu, kada će “udar” na kućni budžet biti još veći.
Goran (25), muku muči sa novcem, jer plata nije dovoljna kako bi podmirio sve troškove.
“S obzirom na to da hranu spremam sam ili donosim od kuće gdje mi roditelji žive, mjesečno mi treba minimalno 200 eura za komunalije i ostale troškove. Snalazim se tako što nastojim da budem što efikasniji, štedim, raspoređujem resurse i određujem prioritete. Novčana primanja moje majke, koja me i pomaže, su relativno mala jer većina njene plate odlazi na kredit za kuću”, ispričao nam je Goran i dodao da najčešće kupuje kada su sniženja u prodavnicama.
„Znam kojim je danom i gdje je sniženje i onda kupujem. Skupo je i tada, ali se uspije uštediti“, požalio nam se Goran.
Milosava Konatar (60), penzionerka, kaže da bi joj penzija bila dovoljna za skroman život da ne živi sa nazaposlenim sinom.
“Da izdržavam sebe, moja penzija od 370 eura bi mi bila dovoljna za “preživljavanje”, budući da od nje izdržavam i sina, potrebe smo sveli na minimum. Snalazimo se tako što minimalno trošimo. Nastojim da kupujem u prodavnicama sa “povoljnijim” cijenama i čestim akcijama. Živimo vrlo skromno u odnosu na period prije mog odlaska u penziju. Troškovi za hranu, higijenu i komunalije iznose otprilike koliko i moja penzija. Da stvari budu još gore od penzije moram da platim i sinov kredit koji je trenutno bez posla”, rekla je Milosava.
Na osnovu riječi anketiranih možemo zaključiti da je život u Nikšiću težak kako za mlade, tako i za starije generacije. Nezaposlenost je umnogome zastupljena, pogotovu kod omladine, a posao je, kako kažu, vrlo teško naći. Potrošačka korpa od 800 eura, gotovo da je nezamisliva za svakog građanina, a većina ispitanika se odriče mnogih stvari kako bi uzeli ono najosnovnije, a to je hrana.