Nezvanični podatak popisne komisije pokazao je da je u Nikšiću 5.000 stanovnika manje nego li prije 13 godina. Razgovarali smo sa sugrađanima o problematici iseljavanja, pri čemu većina njih smatra da su ključni razlozi finansije – bolja mogućnost zaposlenja na primorju, u glavnom gradu, ili čak van države, a neki prosto kažu da je grad kao grad – depresivan.
“Ne čudi me nimalo ta informacija. Za 20 godina neće niko ostati”, kaže naša starija sagovornica.
Na pitanje zašto smatra da je tako, kaže: “Pokraden grad… Sve je uništeno i prodato što je valjalo. Kladionice na svakom koraku. Uhljebi svuda”.
“Idu ljudi da rade, ne zato što vole… Sigurno da i dalje vole grad u kojem su odrasli, volim ga i ja, ali prirodno je da će svi iskoristiti bolje uslove koji im se nude za rad i život. Pogledajte oglase za posao u Nikšiću – traže se samo konobari, prodavci ili daju neki namješten oglas, radi forme, pa vi birajte… “, kaže naš sagovornik, koji već pet godina živi i radi u Beogradu.
“Nikšiću fali radnih mjesta”, prokomentarisao je kratko naš stariji sugrađanin.
Među sagovornicima imamo i mlade koji će se nakon srednje škole opredijeliti za studije van Nikšića.
“Ne planiram da selim, iako ću zbog studija na PMF-u od naredne godine stanovati u Podgorici. Ja bih najviše volio da znanje koje steknem prijmijenim u svom gradu, budem tu sa društvom i porodicom, mada ne zavisi od mene nego od toga kakva će se prilika otvoriti, kakvo će biti naše tržište… “, kaže naš mladi sagovornik.
Slično razmišlja i njegova drugarica Ana, koja će nakon završene Gimnazije upisati Pravni fakultet u Beogradu.
“Mislim da je važno promijeniti okolinu, proširiti horizonte, posebno za nas mlade. Imam rodbinu u Beogradu, neće mi biti prvi put da boravim tamo, tako da vjerujem da ću se dobro snaći. Iskreno, razlog za moj izvor fakulteta van Crne Gore je što vjerujem da je njihov sistem visokog školovanja kvalitetniji od našeg”, kazala je ona.
Stariji sagovornik kaže kako je “Nikšić depresivan grad”.
“Pucnjave, tuče, kafići na svakom ćošku, droga… Sve to može zvučati nekome smiješno na televiziji, kad svakodnevno slušamo o pijanima i drogiranima, ali je u stvarnosti tužno”, smatra on.
Da ima onih koji rodni grad “brane” i onda kada je u njemu teško, potvrđuje i naša sagovornica.
“Završila sam fakultet, a trenutno radim van svoje struke. Za Nikšić me veže čista ljubav, moja porodica, djeca, prijatelji, teško da bih mogla igdje drugo da živim, za mene je najljepši grad u Crnoj Gori. Navikne se čovjek, sitnicama uljepšava sebi svakodnevnicu. Ostaje nam da se nadamo da će u budućnosti grad biti razvijeniji, da će se otvoriti nova radna mjesta za svakoga, da će stepen kriminaliteta i nasilja opasti”, zaključuje ona.
