
Nedavno sprovedena anketa sa studentima u Nikšiću pokazala je da studenti u Crnoj Gori i regionu svakodnevno nailaze na različite oblike neprilika, pa tako i finansiske prirode. Ovakvi i slični razgovori sa studentima/kinjama ukazuju na potrebu za većom posvećenošću od strane nadležnih i adekvatno reagovanje u pogledu prilika za poslovna ostvarenja studenata.
Među prvima za razgovor je bila raspoložena Anja (22) koja je studenkinja Fakulteta za turizam i hotelijerstvo, u Kotoru. Kako kaže o stanu ne brine previše, već godinu dana živi sama ali ističe da se cijena stana povećala u poslednje vrijeme. Novac koji mjesečno mora izdvojiti za hranu znatno je veći nego ranije pa od nedavno radi. Izbora za posao, i preko godine imala je, kako kaže, dovoljno. Problem je ipak nastao zbog odabira radnog vremena i usklađivanja sa obaveza na fakultetu. O ušteđevini, kako kaže, ne razmišlja jer to sada nije izvodljivo. Ističe da je za nju njena plata dovoljna te da joj finansiska pomoć roditelja, barem za sad, nije potrebna.
Ena (21) živi i studira u Podgorici. Kako se odlučila da živi u stanu sa još dvije cimerke, ističe da za stan ne izdvaja više od jedne stotine eura, te da se cijena koju plaća za stan nije promijenila u poslednje vrijeme. Pitanje okroka, kaže, riješeno je studenskom menzom nedaleko od stana. Zadovoljna je odnosom cijene i kvaliteta u istoj. Uporedo sa fakultetom, povremeno radi i kaže da je posao pronašla preko prijetelja, nakod nekoliko mjseci bezuspješnog traganja. Akcenat stavlja na solidarnost poslodavaca da njene radne sate usklade sa predavanjima na fakultetu. Prema njenom mišljenu, nije moguće uštedjeti novac jer su njena primanja isuviše niska za to ali dovoljna da samu sebe može izdržavati.
Za razgovor je bila zainteresovana Nevena (25), nekadašnja studentkinja Ekonomskog fakulteta u Podgorici. Do upisa fakulteta, živjela je u Nikšiću. Ističe da je samo jednu godinu življela u Podgorici, te da za nju to nije bila dobra odluka. Največi problem bio je nedostatak finansija koje nije mogla da nadoknadi. Posao nije uspijevala da pronadje, te je narednu godinu provela putujuci za Podgoricu. Kaže kako je tada veoma teško usaglasila radno vrijeme sa svojim poslodvcem jer nije imalo razumijevanja za fakultet i posao koje je morala kombinovati. Posao koji je podrazumijevao 4 radna sata bio je dovoljan za sve troškove, ali ne za ustedu.
Ivan (22), koji je iz Nikšića i već tri godine studira u Beogradu. Kako kaže, cijene stana i ostali troškovi previše su visoki da bi part-time posao moga da pokrije sve. On radi u magacinu, pa i ako je posao težak, kako kaže, zarađuje dovoljno. Prilike za uštedu ponekad ima, ali je ona usljed povećaja cijena postala rijetka. Ponosan je na to što njegova porodica ne mora da brine o njemu u pogledu finansija te da mu usljed takvih okolnosti rad ne pada previše teško.