Andrija Drašković: Borite se, ako pokleknete ne odustajte
Andrija Drašković Điđo, naš sugrađanin, rođen je 04. septembra 2006. godine u Nikšiću. Učenik je osmog razreda OŠ ”Braća Ribar. Džudo počinje da trenira slučajno, a danas već ima 36 osvojenih zlatnih medalja. Sebi je zacrtao visoke ciljeve i priča nam o tome.
Kad i kako si počeo da treniraš Džudo?
Džudo sam počeo da treniram sasvim slučajno. Tata me poveo na trening i meni se svidio taj sport. Počeo sam da treniram sa pet godina i eto još sam u tom sportu.
Od koga imaš najveću podršku?
Podršku imam sa svih strana, i od trenera i od porodice.
Možeš li da izdvojiš nekog od trenera?
Mogu da izdvojim Draganu Živković Nikolić i Marinka Đurđevca, oboje su divni treneri.
Kako usklađuješ obaveze?
Ono što se želi može se i postići. Nemam problem sa tim, organizujem i usklađujem obaveze prema prioritetima.
Koji su tvoji najveći uspjesi, možeš li neke izdvojiti?
Moji najveći uspjesi su 36 osvojenih zlatnih medalja. Najdraže su mi titule državnog prvaka, imam ih pet.
Ima li nešto šta bi izdvojio sa takmičenja?
Na takmičenjima je nekad lako a nekad ne. Izdvijio bi Dobrovića iz Džudo kluba ”Miloš Stanković” iz Zete kao teškog protivnika. Borili smo se u nekoliko dobrih borba. Najljepše od svega je druženje sa drugarima iz kluba kao i sticanje novih poznanstava iz drugih klubova. Sa nekim sam i sad u kontaktu.
Imaš li uzora?
Mnogo mi se sviđa rad i uspjesi naše Jovane Peković, a Nemanja Majdov je vrh.
Da li imaš neki hobi?
Mnogo volim i fudbal, počeo sam i da treniram ali nije išlo. Nisam mogao da uskladim sve obaveze a i bilo mi je previše naporno fizički. Svaki slobodan trenutak koristim da sa drugarima odigram po neku utakmicu.
Koje su tvoje želje za budućnost?
Želio bih da osmislim i usavršim svoju tehniku bacanja i da me po njoj prepoznaju, a jednog dana da budem svjetski prvak.
Koja je tvoja poruka vršnjacima?
Moja poruka vršnjacima je da žele i da se trude da što više uspiju u životu, a ako pokleknu da ne odustaju.
Šta za tebe znači Nikšić?
Nikšić za mene znači moj grad, grad koji volim i u kome želim da ostanem. Grad u koji želim jednog dana da donesem titulu svjetskog prvaka, i čije će se ime spomenuti uz moje ime na Svjetskom prvenstvu.
