Andrija Delibašić će ostati vječno upamćen

Sutjeska, Partizan, podgorička Budućnost, Crna Gora, Srbija… fudbal uopšte, izgubili su prije više od dva mjeseca Andriju Delibašića, nekada sjajnog golgetera, a poslednjih godina trenera i sportskog funkcionera, svuda rado viđenog i svima dragog Delija.

Iza prerano preminulog četrdesetčetvorogodišnjeg Nikšićanina ostala je bogata igračka zaostavšina, a naša Ekipa je stupila u kontakt sa njegovim saigračima iz Fudbalskog kluba “Partizan” jer nam je cilj bio da se evociraju uspomene na njega kao na čovjeka.

“Najpije bih ovako javno izrazio duboko saučešće porodici našeg Andrije, jer iako je prošlo skoro dva mjeseca bez Delija, njihova bol neće nikada prestati jer su izgubili svog najrođenijeg. Izgubili smo i mi, njegovi saigrači, naš Partizan, Crna Gora… Ljetos, kada sam ga poslednji put video, dok nam je bio u posjeti na stadionu sa sinom – jer kada je dolazio u Beograd obilazio bi svoju drugu kuću iz prethodnog života – djelovao mi je zdravo, kao pobjednik u najvažnijoj životnoj borbi. Nažalost, od Nove godine su stvari krenule na gore… i, eto, sada pričamo o njemu u prošlom vremenu. Bio je neko s kim sam krčio put ka prvom timu Partizana, uvijek mi je bio podrška. Ne ona reda radi, već prava Iskrena. Ma, ljudina…”, kaže za naš Portal Milivoje Ćirković, strijelac odlučujećeg pogotka za plasman u elitno takmičenje u sezoni 03/04.

I Milan Stojanoski je dijelio svlačionicu sa popularnim Delijem, pa smo ga pozvali da nam priča ko i kakav je zaista bio Andrija. Kada se ugase kamere, daleko od očiju medija, suda navijačke javnosti…

“Prolazim prije nekolika dana hodnikom svog stana i ugledam sliku iz Lige šampiona, gledam i ne vjerujem, jer s nje od pre par godina nema više Zoltana Saboa i Radovana Radakovića, prije tri mjeseca nas je napustio Radiša Ilić, a sada i mali Andrija. Strašno, rano, tužno… Kako ću pamtiti Delibašića? Zauvijek nasmijanog i dobroćudnog. Bio sam stariji od njega, pa sam ga zajedno sa ostalim dječacima u timu zezao u prolazu.

Volio sam da mu dobacim ‘Gdje si, mrčo?’, kao omiljenom Crnogorcu. Nikada se nije naljutio, samo bi se dobroćudno nasmijao. Bio je rijedak pozitivac, od malena lepo vaspitan. Dobar prijatelj… Kakva nepravda! Taman kada je trebalo da uživa u novoj fazi života, da gleda kako mu djeca postaju ljudi, pravi uspehe na nekom novom sportskom polju… mi smo ga ispratili”, ispričao je bivši defanzivac crno-bijelih i reprezentacije Makedonije.

Sa Miroslavom Đukićem nije dijelio igrački “hljeb”, zbog velike razlike u godinama, ali mu je bio desna ruka jedno vrijeme u stručnom štabu “parnog valjka”.

“Sve nas je pogodio Andrijin “odlazak”. Bio je u mom stručnom štabu, najviše je radio sa napadačima, prenoseći im svoja bogata iskustva. Divan i porodičan čovjek, koji je mnogo volio fudbal i svoj Partizan. U svima nama ostaju ogromna žal i tuga za divnim čovjekom, prije svega. Zauvjek u našim srcima, Andrija!!!”, poručuje naš sagovornik.