Nikšićanka Anđela Žižić, koja ima 23 godine, jedna je od talentovanih djevojaka, koje naš grad skriva. Studentkinja je Pravnog fakulteta u Podgorici, za koji se nada da će joj pomoći da ostvari svoj cilj, a do tada će se baviti muzikom, koja je njena najveća ljubav i u koju je veliki i vječiti zaljubljenik. Za naš portal govori o muzici, tremi, repertoaru…
Od kad se javila ljubav prema muzici?
Muzika je uvijek bila dio mog života. Još od malih nogu, od vrtića, privlačila me je scena i već tada sam pokazala prva interesovanja. Moji roditelji su to uočili i upisali me u muzičku školu i usrećili me prvim instrumentom, klavirom.
Šta te izdvaja od ostalih muzičara iz Nikšića?
Svaki muzičar zrači drugačijom energijom i pruža publici drugačiju emociju, kroz pjesmu često daje i cijelog sebe. Da na poseban način osjećam muziku pomoglo mi je višegodišnje bitisanje u crkvenom horu Sveti Novomučenik Stanko i profesorica Lenka Durutović, koja je uočila moj talenat i kojoj sam neizmjerno zahvalna.
Da li si učestvovala na nekom muzičkom takmičenju?
Pored brojnih želja i ubjeđivanja drugih ljudi da se oprobam u nekom takmičenju nikada se nijesam oprobala u nekom. Smatram da se na takvim muzičkim takmičenjima ne cijene prve vrijednosti, pobjeđuje SMS glas a ne nečiji talenat.
Nastupaš li solo ili u grupi?
Nastupam sa dugogodišnjim drugom Aleksom koji me prati na gitari. On je ujedno i glavni krivac što sam odlučila da počnem se bavim ovim poslom, pored fakulteta koji mi oduzima mnogo vremena.
Šta privatno slušaš, a šta pjevaš na nastupima?
To je pitanje koje mi se često postavlja. Pa, moram reći da se muzika koju privatno slušam od one koju plasiram publici na nastupima dosta razlikuje, međutim, svaki muzičar je ipak tu zbog publike, ali svakako da su i neke od pjesama koje ja privatno slušam dio repertoara.
Koliko je teško prilagoditi repertoar publici, obzirom na razlike u godinama i savremene muzičke trendove?
U samom početku nije bilo lako prilagoditi se svim muzičkim ukusima, razlikama u godinama, trendovima. Moram reći da se u našem repertoaru nalaze pjesme za svačiju dušu, često radimo i obrade pjesama kojima je publika posebno oduševljena. Trudimo se da zadovoljimo kako naše, tako i želje i kriterijume publike.
Kako se rešavaš treme pred nastup, ako je imaš uopšte?
U samom početku, kao i svi početnici imala sam izuzetno veliku tremu, ali sa iskustvom trema polako nestaje.
Kakve utiske pamtiš sa prvog nastupa?
Prvi nastup pamtiću po fenomenalnoj atmosferi i lokalu koji je bio ispunjen do poslednjeg mjesta, po publici koja je pjevala sa mnom svaku pjesmu, od prve do poslednje i pomogla mi da se opustim. Taj nastup je bio odskočna daska i podstrek da nastavim da se bavim ovim poslom.
Šta je tvoj hobi, sem muzike?
Muzika će uvijek biti dio mog života jer ja jednostavno ne mogu da živim bez nje, ona je moj glavni životni pokretač. Međutim nešto što je za mene primarno jeste obrazovanje. Želim da jednog dana postanem uspješan pravnik i svakako da radim na tome da tu želju ispunim. Pored muzike moj hobi je i pisanje, kojim sam počela da se bavim u osnovnoj školi.
Na čemu si zahvalna gospođi Koroni, a šta joj zamjeraš?
Gospođa korona je mnogim ljudima skinula osmijeh sa lica, mnogi ljudi su izgubili svoje najbliže i ona je glavni krivac za to što ćemo ovu 2020. godinu imati u jako lošem sjećanju. Nadam se da ćemo se uskoro osloboditi njenih lanaca.
Tvoja poruka za mlade?
Mladi, radite ono što vas ispunjava i čini srećnima! Nikada ne dozvolite da odustanete od svojih snova i uvijek gazite odlučno, naprijed!
