Anđela Backović: Ljubav je centralni motiv u mom životu

Naša sugrađanka Anđela Backović, rođena je u Nikšiću, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Ima 28 godina. Po struci je pravnik, a poezija je njena ljubav i hobi. Autorka je zbirki pjesama ,,Čekam te” i ,,Zvuk tišine”. Ono što posebno izdvaja ovu talentovanu djevojku, jeste da isključivo piše u humanitarne svrhe. Za naš portal govori o ljubavi prema poeziji, inspiraciji, zbirkama poezije…

 

Kada se kod Vas javila ljubav i sklonost prema pisanju i poeziji?

Ljubav i sklonost ka pisanoj riječi javila se u najranijem djetinjstvu. Možda sam zato mnogo prije svojih vršnjaka savladala sva slova upravo iz želje za pisanjem poezije.

U čemu pronalazite inspiraciju za pisanje?

Ljubav je centralni motiv u mom životu generalno. Vrhovno dobro i vječita inspiracija. Kad se na sve to doda velika želja za stvaralaštvom nastaju stihovi kao govor moje duše.

Kako je nastala Vaša prva pjesma?

I danas se sjećam stihova koje sam kao sedmogodišnjakinja posvetila proljeću.
Objavljena u školskom časopisu, sa svim pohvalama direktora i učiteljice, mislim da je jednoj djevojčici dalo podstrek da se danas ozbiljno bavi poezijom.

Do sada ste objavili dvije zbirke pjesama ,,Čekam te” i ,,Zvuk tišine”. Šta imate dalje u planu?

Tako je. Iza mene su već dvije zbirke ljubavne poezije. Moram se pohvaliti da sam završila i treću. Ako sve bude po planu i steknu se uslovi za njeno štampanje uskoro će ugledati svjetlost dana.

Koliko je bilo potrebno vremena da napišete jednu zbirku?

Moja prva zbirka nastala je u gimnazijalskim danima, objavila sam je kao apsilvent na fakultetu, a odmah godinu dana poslije toga objavila sam drugu zbirku. Vrijeme je relativan pojam, mislim da je inspiracija ključna.

Ono što Vas izdvaja od ostalih umjetnika, jeste da ste novac od prodaje donirali u humanitarne svrhe. Da li i u budućnosti planirate da Vašim talentom pomažete drugim ljudima?

Pisanje je isključivo moj hobi, sa misijom da kao pojedinac skrenem pažnju na osjetljive kategorije društva i pokažem da je samo sveobuhvatno zadovoljstvo uspjeh. Ako svojim radom mogu pomoći drugima ni jedna nagrada ni priznanje ne mogu se sa tim mjeriti. Ulažem u svoje duševno zadovoljstvo putem humanog rada. Dok god budem pisala to će biti u humanitarne svrhe. Nadam se da cu pisati jos dugo.

Koji pjesnički uticaji ili uticaji drugih umjetnika su važni za Vaše stvaralaštvo?

Nijesam ljubitelj apstraktnih stvari tako ni poezije. Za mene je pravo samo ono što je opipljivo okom i osjetno dušom. Poštujem moderno stvaralaštvo, ali moji uzori su uvijek bili Jesenjin, Dučić, Vito Nikolić, Vojislav Ilić. Neprevaziđeno.

Možete li izdvojiti neku Vašu pjesmu, koja bi Vas kao ličnost najbolje opisala?

Baš nikad nijesam razmišljala o tome. Svakoj pjesmi sam posvetila dio sebe,one su moje ogledalo.
,,Ne pišem rime olovkom već srcem,
grafit je samo ona spoljna slika,
ni svjestan nijesi koliko je lako
opčiniti dušu jednoga pjesnika.

U tim si očima vječno kupan željom
kao božanski dar i lik
i nikad nećeš bezgrešniji biti
nego kad’ te zavoli pjesnik. “

Poruka mladima?

Moja poruka mladima je da u vremenu u kojem živimo sa potisnutim vrijednostima i davanjem značaja svemu sto je površno da ne zaborave da vole. Ljubav ima širok spektar ispoljavanja. Ljubav je pokretač. Stvarajte i ulažite u sebe, lično zadovoljstvo nema cijenu.

Šta za Vas predstavlja Nikšić i da li imate omiljeno mjesto u Nikšiću?

Nikšić je moja kolijevka.
Svaka njegova stopa je moj dom.

VIDIM TE

Vidim te u svemu, vidim
onako nikšićki, boemski do srži
i svakog dana si okupan sjajem
valjda me ta cežnja još za tobom drži.

Vidim te u sumraku sjetnom
koračaš šetalištem Nikolić Vita,
vidim te u ovoj glavi punoj neba
još njom ista misao skita.

Vidim te u kiši što sipi, vidim.
Manastirskom mi ka naručju hrliš,
vidim te pod ovim kišobranom teškim
još uvijek me tako, tako snažno grliš.

Vidim te u sjeni voljenih lipa
duboko negdje još ti se nadam,
čekam na klupi u uglu parka
i Nikšiću se mome jadam.”

N. Č.