vaterpolo

Od sezone snova samo još jedan trofej dijelio je Uroša Čučkovića. Crnogorski reprezentativac u kapici Marseja osvojio je domaću titulu i prvi put, na 100. rođendan ekipa je proslavila plasman na fajnal-ejt Lige šampiona.

Marsej je tu zastao već na prvom koraku, ali Uroš, Vladan Spaić, Dejan Lazović, Bogdan Đurđić i trener Miloš Šćepanović, nemaju za čim da žale. Samo to što su prošli tešku grupu u sezoni sa puno izazova i prepreka, zavedeno je kao najveći klupski uspjeh.
I sa nacionalnim timom posljednjih sezona pomjera ljestvicu snova. Od Budimpešte, kada je osvojena bronza, ,,ajkule su ušle u ozbiljnu priču i zato možda ne čudi što su u martovskim kvalifikacijama bez poraza stigli do plasmana na Olimpijske igre.
-Klupski cilj je ostvaren, a sa reprezentacijom je obezbijeđen plasman na Olimpijske igre, što je razlog za zadovoljstvo – kazao je Čučković.
Tek se priključio nacionalnom timu. Vidno je umoran posljednji mjesec.
-Očekujem da ću i da ćemo nivo igre da podignemo tokom priprema za Olimpijske igre i da ćemo doći do maksimuma. Vjerujem da ćemo u Tokiju pružiti najbolje što imamo i možemo, jer su Igre najvažnije takmičenje u karijerama sportista.
Patili su tokom sezone sportisti, bukvalno je svugdje bila ista, turbulentna priča. Ali radom, zalaganjem, mentalnom snagom, što je i potvrdio Čučković, njegova ekipa je uspjela da se iznad svega uzdigne.
-Na kraju je sve bilo dobro, a u mojoj ekipi nije bilo pozitivnih na koronu. Ali je bila opravdana strepnja i konstantno iščekivanje nečega. U klubu, sa Milošen, bilo je odlično. Kompletan rad je fenomenalno organizovan i za mene je ova sezona bila jedna od najprijatnijih u karijeri. Sve je imalo smisla i lijepo je bilo dolaziti na bazen, jer smo vjerovali u ono što smo radili.
Još dvije sezone Čučković će igrati za Marsej.
-Nije zvanično dovogorio sam se sa klubom. Zadovoljan sam, sigurno ne bih ostao da je drugačije.
Sad je fokus na ono najteže, najslađe i najvažnije. Ko god da je izbliza upoznao važnost OI, zna koliko nosi neizvjesnosti i kroz koliko muke je potrebno da se prođe do kakvog-takvog rezultata. Naš tim je tri puta zaustavljen u polufinalu. Bronzana medalja je bila daleko u Riju, a najbliža u Londonu 2012. Zna i Čučković dobro da će za svaki bod morati da odigraju pametne poteze, a u šahovskoj igri, samo mudri ostaju do kraja.
-Što sam stariji shvatam da je u suštini naš posao na treninzima. Najvažnija je smirenost i upravo ti potezi koje povlačiš hiljadu puta na treninzima. I ništa novo ne treba da izmišljamo, već da ponavljamo sve ono što smo do tada dugo i kvalitetno radili. Mislim da o motivima ne treba previše pričati. Bukvalno, Igre su uvijek tu, u mislima i za njih se spremaš čitav život. Zato je važno ovo takmičenje sačekati mirne glave. Crna Gora ima respektabilan vaterpolo tim. Prije svega tim koji je došao do nivoa sa kojeg je, istina, lako skliznuti, ali i nivoa koji daje nadu da bi “prokletstvo” prethodnih Igara, moglo od kraja jula da se prekine.
Mala je vjerovatnoća da će selektor Vladimir Gojković sa stručnim štabom i igračima skliznuti sa puta, jer je ovakav tim, sa dvije vrhunske zvijezde (Ivović i Brguljan), dugo pripreman i priželjkivan.
-Mi smo ekipa i kao kolektiv dobijamo utakmice i osvajamo odličja. Imamo i takav mentalitet koji nas gura do kraja, što smo pokazali u kvalifikacijama i u mečevima na posljednjem prvenstvu Evrope. Potvrdili smo, ko god da je u sastavu, daje sve od sebe za što bolji rezultat. I za Tokio su skromna razmišljanja, ali vjerujemo između sebe da možemo da napravimo veliku stvar. Imamo recept, pa ćemo da vidimo za što je to dovoljno.
Na olimpijskom turniru nema izrazitih favorita i autsajdera.
-Svako svakoga može da iznenadi, a ima ekipa koje su igrački ispred. Smatram da svaka ekipa može da odigra vrhunski, ali dug je turnir i treba sačekati sa prognozama – poručio je Čučković.
Izvor: Pobjeda