Peković: Rođena sam da napravim nešto veliko

Naša dvadesetogodišnja Nikšićanka, Jovana Peković jedna je od najuspješnijih crnogorskih džudistkinja čije medalje i odličja krase vitrine Džudo saveza Crne Gore. Ova mlada kadetkinja čvrsto vjeruje u ono što želi i smatra da katkad pobjedu ne moraju presudno odlučiti godine i iskustvo, nego i karakter, uvjerenja i istinska strast prema tome čime se bavite.

Za naš portal priča o tajni njenog uspjeha, svojim najtežim protivnicima, pobjedi nad deset godina starijom Poljakinjom, svojim narednim takmičenjima i udjeljuje korisne savjete.

Peković je primjer da istinska snaga šampiona dolazi iz konstantne posvećenosti i zalaganja, međutim naglašava da u zavisnosti od misli koje se roje u magazama vašeg mozga zavisi i krajnji ishod:

“Nikada ne sumnjajte u sebe, pa čak i ako vam se jednog dana sa druge strane zadesi protivnik iz Japana, iz zemlje u kojoj je ponikao džudo, iz zemlje gdje je on način života i njegova filozofija”.

Kada si počela da se interesuješ za džudo? Kako se ta ljubav rodila?

Za džudo sam počela da se interesujem kao mala, tačnije kada sam imala šest godina. Ljubav prema džudou sam naslijedila od moje majke, koja je takođe trenirala džudo i bila jako uspješna u tom sportu.

Kako izgledaju treninzi i koliko je teško pripremiti se za takmičenje?

Džudo traži puno odricanja i truda, svakodnevno dva do tri teška treninga, stalne pripreme, kampove i kondicione treninge.

Ko ti je bio najveća podrška ka uspjehu?

Najveća podrška uvijek mi je bila moja porodica, koja je dodatna snaga i stimulans za cilj kome stremim.

Koja je tajna tvog uspjeha? Na koji način se fokusiraš na protivnika na putu ka pobjedi?

Tajna mog uspjeha je čvrsta vjera u ono sto želim, stalna želja da budem još bolja i jača, jasan cilj, čvrsta psiha. Sve su to preduslovi za uspjeh, za nove pobjede i medalje.

Imaš li neku omiljenu tehniku koja ti uvijek uspijeva?

Naravno svaki džudista ima neku “specijalnu” tehniku, koja je na neki način njegovo tajno oružje. Ja imam nekoliko omiljenih tehnika i zavisno od toka borbe koristim onu koja me dovodi do cilja i pobjede.

Ko te je od trenera posebno gurao? Kome bi zahvalila?

U svim mojim uspjesima učestvovali su moji treneri Dragan Šćepanović, Dragana Živković i Marinko Đurđevac kojima sam neizmjerno zahvalna na svemu, ali prije svega na uloženom radu, vjeri, roditeljskom i ljudskom odnosu.

Koliko Džudo savez Crne Gore i Ministarstvo sporta podržavaju mlade talente? Možemo li da pariramo regionu i drugim zemljama?

Džudo savez Crne Gore i Ministarstvo sporta, u skladu sa svojim mogućnostima i resursima, podržavaju mlade sportiste i čine sve što je u njihovoj moći da iz naše prostorno male zemlje iznjedre što više šampiona i uzornih sportista. Svakako da postoje stvari koje bi trebalo promijeniti da bi parirali nekim zemljama, ali se nadam da će u budućnosti te razlike biti sve manje.

Bila si najuspješniji mladi sportista 2016. godine. Kakav je osjećaj kad sa 17 godina dobješ takvo priznanje za rad i trud? Je li ti ta nagrada dala vjetar u leđa da nižeš dalje uspjehe?

Nagrada za najuspješnijeg mladog sportistu je veliki podstrek, inspiracija i stimulans, da još više treniram i pobjeđujem. Ta nagrada je putokaz da nastavim pravim putem, da budem istinski šampion, sportista i čovjek.

Na Seniorskom evropskom kupu si porazila deset godina stariju protivnicu iz Poljske. Kako si to uspjela?

Što se tiče moje pobjede nad takmičarkom iz Poljske na Svjetskom kupu, mogu reći da tog dana pobjednika nijesu odlučivale godine, niti iskustvo koje je neosporno bilo na njenoj strani, nego vjera i karakter. Ako vjeruješ u sebe uspjećeš da prođeš kroz cilj i postaneš šampion jer si dao i zadnji atom snage za ono u što vjeruješ da si dobar i u ono što je predodređeno upravo za tebe.

Koje bi medalje izdvojila?

U prethodnom periodu sam osvojila niz blistavih medalja i bila pobjednik na svjetskim i evropskim kupovima porazivši mnogo protivnika koji pripadaju samom vrhu ovog sporta. Izdvojila bih medalju sa Svjetskog prvenstva za kadete u Sarajevu, jer se tog dana sve promijenilo. Shvatila sam da sam rođena da napravim nešto veliko, počela sam da vjerujem u sebe i svoje snove više nego ikada i odlučila sam da ću uz pomoć ljudi koji me vole i podržavaju napraviti sve što sam zamislila.

Koji ti je protivnik posebno ostao u pamćenju?

U prethodnom periodu sam osvojila niz blistavih medalja i bila pobjednik na svjetskim i evropskim kupovima porazivši mnogo protivnika koji pripadaju samom vrhu ovog sporta. Protivnik koga za sada najviše pamtim je džudistkinja iz Japana – Suzuka Takaku koju sam pobijedila kad sam osvojila medalju na Svjetskom prvenstvu u Sarajevu. Tu sam i sebi i svima koji vjeruju u mene dokazala da nijedan cilj nije neostvariv, iako je sa druge strane protivnik koji dolazi iz Japana, iz zemlje u kojoj je ponikao džudo, iz zemlje gdje je on način života i njegova filozofija.

Možeš li sebe zamisliti na Olimpijadi i koliko si daleko od nje?

San svakog profesionalnog sportiste, pa tako i mene, je učešće na Olimpijadi. Smatram da je taj san za mene itekako dostižan, a borba za njega je već počela.

Da li te neko stipendira? Imaš li podršku COK-a?

Ja sam uvijek imala podršku divnih ljudi na čelu sa Duškom Simonovićem iz COK-a. Jedan divan odnos, uzajamno povjerenje. Trudila sam se da im zahvalim kroz osvojene medalje, sportskim i fer ponašanjem, trudeći se da budem pravi sportski ambasador svoje zemlje.

Proteklog vikenda učestvovala si na Grand Prix takmičenju u Antaliji, kako si zadovoljna svojim učinkom?

To je bilo moje prvo Grand Prix takmičenje. Ne mogu da kažem da sam zadovoljna svojim nastupom. U prvom kolu sam bila slobodna, a u drugom kolu sam poražena od takmičarke iz Velike Britanije, Conway Sally. Iako je u pitanju takmičarka koja je 11 godina starija od mene, koja iza sebe ima veliki broj medalja sa najvećih džudo takmičenja, iako je to takmičarka koja je u Riju (na OI) osvojila bronzanu medalju, smatram da sam mogla još mnogo toga da pokažem tog dana i da je rezultat mogao biti mnogo bolji. Svakako da sam iz ovog poraza naučila neke bitne lekcije, da me ovaj poraz nije obeshrabrio, već sam nastavila da idem dalje, svojim putem koji me vodi ka ostvarenju ciljeva.

Pripremaš li se za još neko takmičenje u narednom periodu?

Već naredne sedmice me očekuje Evropsko prvenstvo za seniore u Izraelu. U punom sam takmičarskom pogonu i očekujem dobar rezultat.

Tvoja poruka za mlade džudiste?

Vjeruj u sebe, imaj svoj cilj, kada padneš digni se i nastavi naprijed još jače i brže. Treniraj više od drugih i stići ćeš ih, bori se snažnije od drugih i pobijedićeš ih, vjeruj i svaki cilj će ti biti dostižan.