“Suveniri”, Miloš Đurđevac

Dosta uspavanih sjećanja probudi jedan suvenir. Tada prošlost postaje nova sadašnjost.

Mijenjaju se vrijeme i prostor, pojavljuju se drugi akteri događaja. Javljaju se osjećanja koja nas podsjećaju na prohujali period. To može biti drago sjećanje, može biti i ne tako drago, ali je dovoljno jako da se nametne čovjeku i rekreira u njegovoj glavi. Srce je to koje umu nameće uspomene. Pogled ih probudi, srce usmjeri ka umu koji onda podražava prošlost. Uspomena čini da vrijeme stane. Čak i da ne želi da se susretne sa njom, čovjek je duhovno biće, teško se mimoići sa njom.

Nit koja spaja prošlost i sadašnjost je čovjek kod kog se probudila uspomena. Potreba da se on prisjeti nekog specifičnog momenta tjera ga da opet doživi proživljeno. To je dokaz da je sjećanje bitno i da prkosi prolaznosti. Čovjekova žudnja da se prepusti osjećanjima ukazuje na to da je i dalje živ. A živ će biti onoliko dugo koliko ima uspomena sa dragim ljudima.

Što više suvenira imamo, više ćemo se uspomena sjetiti. Zato je naslov ovog teksta „Suveniri“, a ne „Suvenir“, jer treba da težimo da sakupimo što više suvenira, da bismo mogli nanovo da doživimo što više uspomena.

Miloš Đurđevac