Publicistika je pisanje o aktuelnim pitanjima ili događajima, osobito društvenim, političkim, kulturnim, obrazovnim.
Ona utiče na formiranje javnog mnjenja, mijenjanje vrednosnog stava i pogleda na svijet pojedinaca i društvenih grupa. Bez obzira na to što se kaže da je namjena publicistike da situacije nepristrasno analizira i o njima argumentovano govori, moglo bi se reći da to nije ni izbliza tako. Iskustvo nas uči da se ova njena namjena često narušava i pretvara u čistu propagandu. Zato se kaže da je ona nerijetko produžena ruka politike, ali i ostalih centara moći. Publicistika tumači i prenosi zapažanja, pritom otvoreno ili prikriveno ideološki djeluje, nameće uvjerenja i shvatanja.
Često u medijima možemo naići na bombastične naslove, koji u suštini i nemaju neke direktne veze sa samim tekstom. Kada tekst razočara i ne opravda naslov, gubimo povjerenje u te medije. Cilj je „kliknuti“, a pošto se to učini, kasno je za popravni. Takvi uređivacki listovi nijesu ni blizu pouzdani, niti bi trebali postojati nakon takvih ispada.
Pojedinac zna da iznese i stav u ime čitavog društva, pa se kaže npr. „čitavo društvo je osudilo“, a potvrde za tako nešto nema. Pojedinac je time pokušao da nametne svoj stav drugima, što nekad i uspije. Nekad se radi o o namjernom zaobilaženju da se nešto istakne i iznese u javnost. Sve to zavisi od uređivačke politike određenog medija i uticaja koji želi da izvrši. O određeni ljudima će često biti riječi, dok o drugima neće, neke će se istine kazati, druge ne, zavisno od ideološke struje kojoj uređivač pripada.
Biti pismen ne znači samo znati čitati i pisati, već ima širi kontekst, tj. znači i biti u stanju da se prepozna pokušaj medijske manipulacije i ideološke propagande. Teško je naći objektivne izvjestioce, gotovo nemoguće, ne samo kod nas, već i u svijetu.
Miloš Đurđevac
