Miloš Đurđevac: Uvjerenja

Držati se svoje riječi i ići istim onim putem kojim smo krenuli teže je nego što se to u početku čini. Slijedeći svoja uvjerenja težimo zacrtanom cilju i iscjeljujemo srce uspjesima podstaknutim baš tim uvjerenjima. Ne skrenuti sa puteljka odlučnosti vrlina je istrajnih osoba sa nepokolebljivim duhom. Vrijeme je to koje nam nanosi različita iskušenja na stazi ispunjenja date riječi. Nije uvijek lako održati balans između misli i osjećanja, pa se čovjek nađe na raskrsnici puteva – ne iznevjeriti već odavno utemeljena uvjerenja ili poći drugim putem, skrenuti sa staze utabane zadatom riječi i odustati od zacrtanih ciljeva. Napustiti sebe je krah sopstvenog duha; tijelo bez duha obična je silueta sposobna samo da životari, bez bilo kakve želje i volje za uspjehom. Tada na osobu pada san kobne pomrčine – izgubljena je i tumara kao stranac nepoznatim putem, nesvojstveno za nju.

Postati nesiguran i posumnjati u svoja dobronamjerna, iskrena, ali i zahtjevna uvjerenja stvara crnu rupu koja usisava sve naše želje i snove. Sumnju nam mogu otkloniti dragi ljudi, oni su tu da nas uzdignu kada je to najpotrebnije. Nije sumnja krajnja stvar, već ona pokoleba čovjeka i vodi ga krajnjoj stvari – odustajanju.

“Jednom kad posumnjamo u svoja uvjerenja, gotovo je”.

Miloš Đurđevac