Miloš Đurđevac: Bogojavljenska noć

Običaj koji su „naši stari“ ostavili nama traje i danas. U namjeri da se naše duše nikad sasvim ne rastanu od Boga, u amanet nam je dato vjerovanje da se Nebesa otvaraju baš u ovoj specifičnoj noći.

 U istom minutu sa svih strana dopire škripa balkonskih vrata, podizanja roletni i otvaranja zamaskiranih prozorskih krila. Tada su sve oči uprte u nebo, a vjetrovi sa svih strana svijeta ukrštaju se u jednu tačku, onu koju gledamo. Istog trenutka u glavama vjerujućih motaju se različite želje, u nadi da će se one u ovoj godini ispuniti. To na nebu ne sijaju zvijezde, već se naša srca ogledaju u njemu. Sad se mi otvaramo Bogu, dok su Nebesa za nas uvijek otvorena, posebno noćas.

A ipak, nije poenta zaželiti želju i otići.

Bogojavljenska noć je momenat kada se prozorčić na našoj često nepristupačnoj duši otvara da bi naša veza sa Bogom ojačala. Pozivamo Ga da bude dio naše duše i pomogne sada već ojačanom srcu u ostvarenju snova. Ova noć je sama po sebi specifična, ali je bitno znati da je ona akumulirani izdanak svih dosadašnjih noći od prošle bogojavljenske. Cilj nije noćas se predati Bogu i kasnije Ga zaboraviti. Ovo veče mora biti, ako ne nastavak, onda početak vjerovanja u Njegovu Volju.

Umjesto mi Njega pokorno da čekamo, On uvijek strpljivo čeka nas. Večeras srce daje signal da želi ljubav i mir, pa se otvara za Boga da mu On u tome pomogne. Nebesa su se otvorila, ali i mi ove noći, pa gledajmo na svaku noć kao bogojavljensku.

Miloš Đurđevac