Miloš Đurđevac: Hladna struja II

Iako su emocije sastavni dio čovjeka i čine neizostavan komad ljudskog repertoara karakteristika, u trenutku naših odluka i poteza često nije praktično voditi se njima i dozvoliti da one ovladaju i potisnu pribranost.

Zima u oku posledica je čovjekove smirenosti i ravnodušnosti. Naravno, ta ravnodušnost je puki privid, jer je nemoguće izostaviti emocije, već ih samo prikriti. U vrućim situacijama potrebno je hladno oko. Ovladati osjećajima je teško, jer je čovjek sam po sebi emocija, ali to ne znači da je nemoguće. Čuti svoj tok misli u haosu, osjećati lagane srčane otkucaje, svaki svoj pokret, svaku liniju i brazdu na licu – znači postati svjestan sebe i poraziti ishitrenost.

Ljudi se toga odriču i sebe predstavljaju srčanim. Ne bih ishitrenost i prepuštanje osjećanjima pripisao srčanosti, već gubitkom kontrole. Srčanost je mozaik emocija koji nas održava živima i vodi ka našem cilju, hrani nas i oporavlja pri svakoj pomisli na uspjeh. Boriti se za nekog ili nešto što volimo je emocija, ali pasti pod kontrolu osjećaja donosi više lošeg nego dobrog.

Suština nije puko odbacivanje emocija i doživotna ravnodušnost, već skrivanje njih u momentima naših odluka da bi se dostigla mirnoća, kako duhovna tako i tjelesna. Emocije nam moraju biti zvijezda vodilja koja nam sugeriše na naš cilj, ali u vremenu bitnih odluka i borbi moramo ih ostaviti po strani zarad ispravnog rješenja.

Miloš Đurđevac