Otvorena izložba Uroša Toškovića: Živio i stvarao grotesku

Crteže Uroša Toškovića ne možete tumačiti sa estetskog aspekta, već ih čitati kao drago pismo, saopštio je slikar i profesor, Ilija Burić na izložbi radova velikog Toškovića, otvorenoj sinoć, 17. novembra u “Galeriji A” u Nikšiću.

U trenucima kada je Tošković bio ozbiljan, a rijetko kada je ozbiljno govorio, kazivao je Buriću kako život doživljava kao grotesku, i zaista, taj spoj tužnog i smiješnog izvirao je iz crteža izloženih sinoć u Galeriji.

Sa izložbe djela Uroša Toškovića
Tošković, izložba

Na izložbi nije bilo kritike, teških akademskih riječi, koje vjerovatno ni Tošković ne bi volio da čuje, već smijeha, sjećanja, anegdota iz života osobenjaka i triput genija – Uroša Toškovića.
A njegov život, izvan svih društvenih normi i okvira, podrazumijevao je slobodu i samoću, i iako je volio ljude, na svoj način, reći da je neko bio zaista njegov prijatelj, bilo bi apstraktno, kazao je Burić. A Tošković je drugovao, sa slavnim imenima i sa ljudima sa margine društva, podjednako.

Prof. Ilija Burić

“Temperamentan, neuhvatljiv, nježan, surov, blag, prijek, pun saosjećanja, znao je da se u umjetnosti može opstati samo ako si iskren i ako si svoj. Shvatao je da originalan ne znači biti drugačiji po svaku cijenu, već ako si kadar da utisneš sopstveni pečat interpretacije. A to je itekako znao. Sve je davao za slobodu, a nju ni za šta. I ni zbog koga”, rekli su o Toškoviću.

Prisutnima se u ime Opštine Nikšić obratio predsjednik SO Nikšić, Nemanja Vuković.
“Ova izložba je neoborivi dokaz da se “dobri duh Nikšića” vraća u naš grad, te da smo uistinu okrenuti slavljenju lijepog”, rekao je Vuković i istakao inicijatore događaja, Sekretarijat za kulturu, sport, mlade i socijalno staranje Nikšić.
“Genij Uroša Toškovića, prema ocjenama eminentnih kritičara, jednog od najboljih svjetskih crtača 20. vijeka, decenijama obasjava čitavu planetu. Petar Lubarda, Milo Milunović, Marko Čelebonović i Moris Brijanson iz prvog reda pratili su rađanje genija. Dado Đurić, Vukota Vukotić, Peđa Ristić, sa njim odrastali, Vasko Popa, Borislav Pekić, Bermono drugovali, Pikaso i Dali radili. Ali i mnogi ljudi sa društvenih margina upoznali su Uroša”, podsjetio je Vuković na slavna imena, Toškovićeve profesore i družbenike.

Princ Nikola Petrović

Među Toškovićevim prijateljima našao se i princ – Princ Nikola Petrović.

Princ Petrović kazao je da se sa Urošem susretao još kao student na Akademiji u Parizu.
“Svaki put kada smo se viđali, za mene je bio kao priviđenje, kao neko ko dolazi sa druge planete. Bio je toliko direktan, djelovao ‘iz srca’. Posljednji put sam ga sreo u Beogradu, a on mi je rekao da ćemo se viđati i dalje. Tošković je veliki znak slobode. Nisam sreo čovjeka koji je bio toliko slobodan kao Uroš”, rekao je Petrović o Toškoviću.

Dodao je i kako se ljudi poput Dada Đurića i Toškovića mogu roditi samo u Crnoj Gori.

Tošković, “Otac okeana”, 1957

Jedan od onih sličnih Urošu, koji mu je odao počast ne samo crtežom, već i pjesmom, bio je akademski vajar, Krsto Andrijašević, koji je sjećanje na prijatelja Toškovića na izložbi oživio pjesmom.

 

Jelena Mrdak