Pjesnikinja Violeta Pavić objavila zbirku poezije “Snovi bez stida”
Iz štampe je izašla treća zbirka ljubavne poezije “Snovi bez stida” nikšićke pesnikinje Violete Pavić. U svojoj književnoj kritici, pjesnikinja i profesorica Gordana Sarić, nazvala je Pavić “pravom predstavnicom romantizma, čiji stihovi miluju dušu čitaoca”.
Zbirka pjesama “Snovi bez stida” (drugo dopunjeno izdanje) objavljena je u izdanju Književne zajednice “Vladimir Mijušković” iz Nikšića.
“Violeta Pavić, vrsna profesorica razredne nastave i sjajna pjesnikinja, dama koja odiše ženstvenošću i dostojanstvom, prava je predstavnica romantizma koja je u stihove utkala beskrajnu ljubav i riječi nježnosti i strasnih osjećanja”, piše u svojoj kritici Zbirke, pjesnikinja i profesorica Gordana Sarić.
“Njeno poetsko opredjeljenje i tema svih pjesama je upravo bezuslovna ljubav. Pjesme joj odišu strašću, željom, nadom, slutnjom i čekanjem susreta sa pravom osobom. U njenoj poeziji cvjetaju nedodiri i čežnje, a stihovi miluju dušu čitaoca i griju je toplinom i ljepotom”, napisala je Sarić.
“Želja za poljupcem je inspišiše, te stvara rime strasne i zanosne. Pjesnikinja sanja dodir, tu čaroliju čula. Čezne da bude zavedena, da se prepusti igri raznježenih osjećanja.
U Violetinim pjesmama dominiraju usne iz kojih poljubac izranja budeći strast što u vatru se pretvara.
Na usni neba osjećaj čuda se širi.
———————–
U razjareni vulkan
se uvlačim.
———————
Usnom dah da ti zaustavim.
Želim
poljupce da osjetiš
pod bradom,
po obrazima,
na stomaku,
na gležnjevima.
Mislim da je ovo najljubavnija i najstrasnija knjiga koju sam pročitala, zrači toplinom sunca i romantikom mjesečine u kojoj sve vrije od žudnje i želje.
Izmisli me.
Oblikuj me savršenu
da zapupoljim
i udovoljim
željama tvojim.
Cjelivaj me neljubljenu.
Zavoli nevoljenu.
Zaprosi neprošenu.
Violeta piše biser pjesme, kratke i sažete, koje govore plamom strasti i griju srca čitalaca. Čežnja za zagrljajem prisutna je u njenim stihovima i žudnja za nekim kome će se kao trska slomljena poviti.
Ko li će
na mojim grudima
zanoćiti.
——————
Ko li će
na mom srcu
uljuljkan spavati.
——————
Kome ću se ja
kao trska slomljena
poviti.
Želja za ljubavlju Violete Pavić je ogromna. Pretvorena u čekanju čarobnih riječi i susreta na obronku nade, niže stihove vatrene i strasne koji očaravaju. Sve je u njima plamena žudnja.
Osmijehom me zagrli.
Poljupcima okiti.
Beskrajno voli.
Želim da Violeta Pavić nastavi da stvara ovako čarobne i strasne stihove, da griju dušu željne ljubavi i romantike.
I na kraju, evo pjesme koja me posebno dirnula.
Čežnja
Kad me usne tvoje dodirnu
ostavljajući pečat koji se
i vidi, i pamti,
sve usnulo će u meni da zatitra
i početi da gori, plamti.
U igri u kojoj dah zastaje
dok će čuda postajati veća,
ja sve manja,
tamo gdje će vrele usne prileći
bijela put postajaće sve tanja i tanja.
Možda će ove rime
iščupane negdje iz podsvijesti
tvoj korak ubrzati prema meni
i ohrabriti nadom
da ću te uskoro sresti“, napisala je o Zbirci Gordana Sarić.
Violeta Pavić je rođena 21. maja 1971. godine u Nikšiću. Osnovnu i srednju školu, kao i Filozofski fakultet (Učiteljske studije) završila je u Nikšiću. Po zanimanju je profesorica razredne nastave (više zvanje – savjetnik). Glavna je i odgovorna urednica školskog lista za učenike i nastavnike “Iskra” u JU OŠ “Braća Labudović”. Radila je kao novinarka u više dnevnih novina.
Moderatorka je brojnih kulturnih manifestacija u gradu pod Trebjesom i šire.
Član je Književne zajednice “Vladimir Mijušković” – Nikšić.
Objavila je dvije zbirke ljubavne poezije “S pjesmom u nebesa” 1995. i “Snovi bez stida” 1997. godine.
Poezija joj je objavljivana u više časopisa i antologija, a pojedine pjesme su prevedene na engleski jezik.
Živi i radi u Nikšiću.
