Novak Koprivica: Nikšićki oreol ljepote
U divnoj slobodi beskraja nikšićkog pejzaža koji opisujem formiraju se iste granice katarze, rađaju stare i zatiru nove misli zrele svijesti o gustini prizora kojima se ne naslućuje vlastiti zenit.
Znam da je lijepo skrenuti pažnju putniku namjerniku, prevenstveno vama koji čitate ovaj nikšićki putopis odvažno i dostojanstveno, ali to ovog puta uraditi neću, već ću vas kao turistički vodič voditi stazama ljepote, razglednicama bistrine, miljeom umjetnosti majke prirode i stoga učiniti neopterećenim bićem koje će, čitajući, pustiti duhovnu slast da se razlije plućima i svemu da smisao.
Bez želje da bunarim i dumam nad izvorom riječi, započeću ovaj esej rijetkim božanskim ukrasom, maslininim pupoljkom obrednog sadržaja i svetim darom! Da, riječ je o Sabornoj crkvi Sv. Vasilija Ostroškog koja kao duhovna klica i umni eliksir mira gradskog gnijezda kontekst duhovnosti nazire spoljašnjim izgledom jer u sudaru sa obilnim suncem poprima raskošnu pozlatu, a svojim enterijerom čini komponentu svetosti jer freske i ikone pravoslavnog obreda odišu mirom, krotkim pogledima i izduženim figurama svetih ljudi! Nije ni čudo što se nalazi na jednom od najuzvišenijih mjesta u gradu, Petrovoj Glavici, jer se na taj način neizostavno nameće kao svojevrsni amblem grada čiji okolni borovi omeđeni korijenima hrišćanstva, odišu mirisima ,,tamjana i izmirne”. Koračajući stazama Trebjese čiji borovi kao najbrojnici stanovnici ispuštaju terpentin i kamfor prijatnosti, obilazim tajnovite prolaze ovog gradskog uzvišenja bogatog kolorita, kontrastne upotrebe svijetla i sjenke i mekanog modula pune dinamike. Samo ću se još kratko zadržati u centru grada, notorna je istina da nije grijeh o tome pisati! Trg Slobode, gradsko jezgro, koje izranja iz mozaika i kaskade krovova iz vazduha je nikšićka mladost jer i dalje garantuje mladalački duh i jutarnje rituale ispijanja kafe. Na tom mjestu se pamte jutra sa malo ljudi i sunce koje još uvijek miluje, a ne prži! Sjedeći u okolnom kafeu, suštinu izlaska ti čini posmatranje igre sjenki, sunca i kamena na gradskom pločniku u tišini naspram nečujnog loma u duši. Predjeli Nikšića koji su značajni upravo zbog istorijske slojevitosti i ponora prošlosti, rođeni iz krvi koja u sadašnjosti zagovara unikatan karakter mjesta jesu i mostovi! Most na Moštanici, Carev, Vukov i Brezovački most su i dalje fenomeni sadejstva, i dalje ostaju jedino i glavno svjedočanstvo izuma za povezivanje čovječanstva, umne građevine za spajanje nespojivog i posebna priča za crvenu nit i sponu među ljudima. Njihov sjaj, tako star i stran, a u isto vrijeme tako nov i blizak, rasvjetljava poput baklje tragove u patini vremena, tjera tamu i ispoljava svjetlost koja se nikad ne gasi. Estavelsko ogledalo Nikšića je Gornjepoljski vir kao predmet interesovanja o kojem malo ko zna! Dubokim vodenim hodnicima nikšićka estavela kao brušeni dijamant djeluje kao ponor i izvor. Kao topla preporuka i prijatan predlog, na turističku kartu mog grada ću dodati Krupac, Slano, Vrtac, Liveroviće i Grahovsko jezero! Paleta plave boje ova jezera čini jedinstvenim i neponovljivim! Na Krupcu je dovoljno gledati predstavu čiji glumci maskirani u sunčevim zracima i sjenkama krošnji topola igraju neisrcpan i neizostavan životni ples ili, u slučaju sumraka, zamijene uloge i onda nastupaju oblaci koji plešu po etru površine neba, šaljući sjenke po osunčanoj brani. Namjerno i sebično ću Kapetanovo jezero pripojiti našoj opštini! Prema legendi koju možete čuti od starijih sugrađana, vile su glavni inženjeri ovog jezera! Istina, zapravo i izgleda kao da su ga vile ,,izgradile”! Maštom prirode nastalo je još jedno u nizu, redu i koloni ljupkih i bistrih jezera tišine i mira koja odvode u zakutke i uglove osjećanja i razmišljanja. U njegovoj okolnoj blizini, svojom ljepotom i ljupkošću zavodi Lukavica zelenim prostranstvima i nebeskim visinama dva rođena brata, Malim i Velikim Žurimom koji su od planine oteli put i zasjekli platna prošarana zelenom bojom. U miru svog poziva, stočari ovdje izdižu katune, hrane i čuvaju živinu moleći se brdovitim i zubatim vrhovima kao najvećem osloncu i uvertiri za bolje sjutra. Kratke ili duge posjete Krnovu pretvaraju pejzažne ljepote ovog mjesta u fragmente za mozaičnu raglednicu! Najčeće se vjetrenjače materijalizuju kroz zalaske sunca i teško je pohvatati tu neobičnu sunčevu igru i šetnju od jedne do druge vjetrenjače. Suton na Krnovu je uvijek jedinstven, uvijek na drugom mjestu i na drugačiji način, ali uvijek sa raskošnom pratnjom u vidu nebrojeno nijansi žute boje. Ovaj fragment je i sunce i mjesec, trenutak i čas, tajna i bistrina. Vjetrenjače će zaustaviti svoje propelere nakon napornog i teškog dana, nakon zalaska posljednjeg zraka svjetlosti, sjedinjeni sa prirodom i uspomenama jedva iščekujući jutro kada će ih blago i sa čežnjom ponovo pokrenuti, zagledani u nebo i daljinu razmišljanja.
Još mnogo toga može da se piše o ovom gradu, ali ostalo će ostati urezano u pamćenju kao trajna čežnja prije trenutka kada ću morati iz njega da odem, ali se rado vratim! Dok bi blagi povjetarac, dobro poznat Nikšićanima, donosio muziku poznatog orkestra, na bioskopskom platnu bih ređao upamćene prizore tog dana, slagao ih kao puzle u duševne trezore u kojima se čuvaju dragocjenosti poput eseja o prirodnim ljepotama moga grada!
