Volimo i čuvajmo svoj maternji jezik i poštujmo tuđi
Povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, koji se obilježava 21. februara, danas su u Gradskoj kući učenici sedmog i devetog razreda OŠ “Mileva Lajović Lalatović” održali javni čas.
Na samom početku učenici devetog razreda, Andrea, Bjanka, Miloš, Damjan i Ognjen, kroz prezentaciju su prisutnima govorili o temama: zašto se proslavlja Međunarodni dan maternjeg jezika, šta je to jezik i jezični dar, koje su to jezičke porodice i jezička pravila, koliko se jezika govori u svijetu i koji jezici imaju najveći broj govornika, kako se nekada govorilo i šta se od starinskog jezika zadržalo, koliko smo zaboravili, koliko riječi u prosjeku izgovorimo tokom dana, šta je to što danas zamjenjuje živu riječ i može li uopšte biti zamjenjena.
Učenici sedmog razreda čitali su odlomke djela iz crnogorske književnosti i kulture od početaka pismenosti do XX vijeka. Miloš Đurđevac, učenik devetog razreda, koji je takođe i član Recitatorske sekcije govorio je stihove Dušana Kostića „Poruka po oblaku“.
Pored stihova Dušana Kostića na času su se mogli čuti i stihovi Žak Prevera, Sergeja Jesenjina, Puškina, a kazivali su ih učenici pomenute škole, kao i gošća, Lena Bjelica, maturantkinja Gimnazije „Stojan Cerović“.
Kako jezik predstavlja ogroman dio kulture svake zemlje, učeći strani jezik postajemo svjesni maternjeg, odnosno, unapređujemo znanje iz svog jezika.
Prisutni su pored uživanja u recitatorskom dijelu časa, mogli čuti i izvođenje pjesama na ruskom (otpjevali Marija, Milica, Jovana, Vasilisa, Nikola i Andrija), italijanskom (otpjevala Jovana Šćepanović), francuskom i engleskom jeziku (pjesme izveli učenici srednje muzičke škole „Dara Čokorilo“, Kristina Perković, koju je uz gitaru pratio Mihailo Pešuta).
Čas koji je bio posvećen Danu maternjeg jezika završen je skečom koji su učenici sedmog razreda Milena i David izveli na engleskom jeziku.
Obilježavanje Međunarodnog dana maternjeg jezika, UNESCO je proglasio 1999. godine. Generalna skupština Ujedinjenih nacija priznala je rezolucijom ovaj praznik i odredila 2000. godinu za međunarodnu godinu jezika. Praznik je nastao na inicijativu Bangladeša tadašnjeg Istočnog Pakistana, gdje su na ovaj dan 1952. godine održani protesti u organizaciji Pokreta za bengalski jezik. Tom prilikom su policija i vojska ubile nekoliko studenata u Daki.
„Maternji jezik je onaj koji dijete prvo nauči ili jezik koji dijete najbolje zna i koristi, odnosno jezik s kojim se osoba identifikuje i jezik kojim govori majka. Njega usvajamo prirodno, u sredini u kojoj odrastamo bez ikakve posebne obuke. Svoj maternji jezik trebamo voljeti, a to ćemo najbolje postići njegovim čuvanjem i pravilnim korišćenjem. Maternji jezik je nasleđe koje pripada svakom pojedincu i niko nema pravo oduzeti to nasleđe nekome. Isto tako, ljubav prema maternjem jeziku ne smije nas spriječiti da učimo strane jezike. Maternji jezik je dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti ali i tolerancije i razumjevanja. Volimo i čuvajmo svoj maternji jezik i poštujmo tuđi!“, istaknuto je na času.
