Miloš Mirković: Rad na sebi vodi boljoj budućnosti

Miloš Mirković, mladi i uspješni Nikšićanin, rođen je 1992. godine. Jedan period svog odrastanja i školovanja vezuje ga za Italiju gdje je stekao zvanje magistar prava na univerzitetu Roma Tre u Rimu. Tokom studiranja bio je koordinator brojnih projekata u Organizaciji crnogorskih studenata u inostranstvu. U oktobru 2019. godine predstavljao je Crnu Goru na Samitu mladih lidera u Londonu i zavrijedio titulu Ambasadora za mir. Kako je zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova Crne Gore svoja interesovanja najviše usmjerava ka međunarodnom i evropskom pravu, ali i zaštiti ljudskih prava. Govori četiri strana jezika, a u slobodno vrijeme voli da piše. Sa Milošem smo razgovarali o tome šta ga vezuje za Nikšić, o odrastanju u Italiji, o Samitu, kao i njegovoj ulozi Ambasadora za mir.

Na šta prvo pomislite kada se pomene riječ djetinjstvo?

Ta riječ me podsjeti na period mog života koji mi je sada dalek. Kako sam adolescenciju proveo u Rimu, a sada se vratio u Crnu Goru, period prije Rima je kao neki drugi život. Svakako ga se sjećam po lijepim uspomenama, prijateljima koje sam tada stekao i koje i danas imam. Čuvanje tih veza je nešto čemu sam se posebno posvetio i što mi je dosta uspjelo.

Dugo godina ste živjeli u Italiji. Koliko je to iskustvo uticali na Vas kao osobu?

Preseljenje je bilo dosta stresno, najviše zbog drastične promjene okruženja. Ako tada to nisam shvatao, sada definitivno vidim dobre posledice koje je to proizvelo za mene. Promjena sredine, sučeljavanje sa novom i drugačijom kulturom, okruženje u kojem nisam bio domaći već stranac koji mora da se konstantno predstavlja ko je i odakle je, natjeralo me je da se mijenjam. Nakon trinaest godina života i odrastanja u Rimu, ja ne znam kakav bih bio da nisam nikada otišao u Italiju.

Koliko Italijani znaju o Crnoj Gori?

Crna Gora je posebno gledana u Italiji. Dok mlađi znaju za Budvu, jadransku obalu kao turističku destinaciju, od starijih ćete čuti da znaju da je njihova kraljica Jelena bila Crnogorka… Više puta sam držao prezentacije o Crnoj Gori, njenoj istoriji i geografiji, i pokušao da približim njima posebnosti moje zemlje. Izazov predstavlja i to što oni čitav Istok Evrope stavljaju u jedan okvir, a ja sam se trudio da iz tog okvira Crnu Goru izdvojim. Oni su stvarno zainteresovani da je upoznaju. Kada bih pokazivao slike naših krajeva, mora i planina, svaku sumnju kod njih bih izgnao i probudio želju da dođu u posjetu.

Otkud želja da se bavite pravom?

Pravo me je zanimalo zbog širokog obrazovanja koje nudi. Sada kada sam završio jedinstveni ciklus osnovnih i magistarskih studija u Rimu vidim da je stvarno tako. Trudio sam se tokom studija da u potpunosti spoznam one djelove prava koji su me najviše zanimali, a to su Pravo Evropske unije i Međunarodno javno pravo. Tu sam još tada vidio nešto što će me voditi i u izboru zanimanja kasnije i tako je i bilo: sada radim u Ministarstvu vanjskih poslova.

Kakav savjet biste dali mladim osobama koje planiraju da svoje školovanje nastave u Italiji, odnosno u inostranstvu?

Boravak u inostranstvu je nešto što bih preporučio svakome. Meni je donijelo mnogo toga dobrog. Ipak, moja priča je specifična, bivajući da sam tamo završio i dio osnovne škole i srednju, te odrastao u okruženju koje je za mnogo šta bilo izazov za mene. Sudar sa drugim jezikom, kulturom, načinom života proizvode frikcije u početku, ali vam donose mnogo toga dobrog i obogaćuju vas kao osobu. Širi vam vidike i vraćate se u svoju zemlju kao drugačija osoba od one koja je prvobitno došla. Taj proces promjene je nešto nevidljivo što vas kleše tokom boravka u inostranstvu i napravi svakako bolju verziju vas samih. Italija je nama bliska, mentalitetski najviše, mnogo više nego geografski. Italija ima poznatu akademsku tradiciju, imajući u vidu da su prvi univerziteti nastali upravo na tom poluostrvu. Rim je veliki grad, pomalo haotičan, ali čiji šarm i ljepota će Vas pridobiti veoma brzo. Imate stare univerzitete poput La Sapience, i novije poput mojeg, Roma Tre (treći državni univerzitet u Rimu). Mlade bih savjetovao da se okuraže i da pokušaju, sa uvjerenjem da je vrijedno pokušaja. Vratiće se bogatiji.

U slobodno vrijeme pišete blog na kom iznosite svoje mišljenje o političkim, pravnim i sličnim temama vezanim za Crnu Goru. Otkud želja za pisanjem?

Taj blog sam napravio dok sam bio na poslednjoj godini studija, u Rimu. Pišući htio sam da iznesem svoj stav u odnosu na teme koje su bile, a mnoge su i dalje, aktuelne. Kao tek svršeni student, ta moja aktivnost se dodatno pojačala, pa sam taj svoj talenat dodatno dorađivao i usavršavao, što i danas radim. Želja da se iskažem zapravo me je odvela ka spoznaji mojih talenata, tačnije talenta za pisanjem, što međutim nije samo po sebi dovoljno. Saznao sam, takođe, da je potreban dodatan rad da bi se određeni talenat izbrusio i prerastao u sposobnost. Ta formula je, rekao bih, jednačina kojom se treba voditi u životu.

U oktobru 2019. godine bili ste učesnik Samita mladih lidera koji se održavao u Londonu. Možete li nam reći nešto više o pomenutom događaju?

To je jedinstven svjetski događaj koji svake godine organizacija One Young World organizuje negdje u svijetu, ali uvijek na drugom mjestu. Ove godine je to bio London. Iz više od 190 zemalja svijeta mladi ljudi su odabrani da prisustvuju ovom Samitu, koji je trajao od 22. do 26. oktobra. Svi su oni predstavnici svojih zemalja na Samitu i predstavljaju bukvalno sve sfere društva. Tu su preduzetnici, aktivisti, državni službenici, slobodni mislioci i profesionalci. Samit je bio organizovan tako da svakog dana, od jutra pa do mraka, kroz nekoliko glavnih sesija i mnoštvo radionica, tretira najaktuelnije svjetske probleme. Teme Samita su bile: klimatske promjene, obezbjeđivanje mira u polarizovanom svijetu, rješenje ekonomske nejednakosti, sloboda medija i kvalitet obrazovanja. Na svaku od pomenutih tema diskutovali bi vodeći stručnjaci, poznate ličnosti, aktivisti, ali i vodeći poslovni ljudi i čelnici velikih svjetskih kompanija. Radionice su bile strukturisane kao sastanci sa nekim od ovih ličnosti i bile su personalizovane, u smislu da bi prema svom CV-u svako od učesnika dobio program radionica. Uveče, kada bi se program završio, odlazili bismo na večere. To su bili posebni networking događaji, tj. sastanci za umrežavanje. Ovi su takođe bili personalizovani, pa bi svako imao, za svaki od dana Samita, određenu večeru na koju je morao da ide. Upravo sam na tim događajima upoznao mnoštvo mladih perspektvnih ljudi, preduzetnika ali i ljudi koji rade u državnim službama. Bukvalno sam upoznao ljude iz svakog kraja svijeta. Poenta događaja je da se okupe, iz svih zemalja svijeta, ljudi koji rade i žele da rade na promjenama. Ljudi koji će u budućnosti biti na pozicijama sa kojih mogu da djeluju. Ono što je najvažnije jeste da ti ljudi ponesu sa sobom zaključke ovog Samita i da rade na njihovoj primjeni. Svako da u svojoj zemlji radi na globalnim problemima, ne bi li se našla rješenja. Kada se Samit završi, svi učesnici postaju ambasadori. Ambasadori mladog svijeta ili omladine svijeta.

Koja je bila Vaša uloga na ovom događaju?

Ja sam bio jedan od trideset stipendista Evropske komisije i jedini učesnik iz Crne Gore. Naime, učesnici Samita mogu sami platiti troškove učešća, ukoliko su odabrani da učestvuju, ali mogu biti radnici nekih od velikih svjetskih kompanija koje sponzorišu Samit između ostalog time što šalju svoje radnike. Samit nudi i posebne programe stipendija. Jedan od tih i između ostalog najprestižniji je urpavo program Ambasadora mira Evropske komisije. Evropska komisija sponzoriše ovaj Samit i od učesnika odabere 30 kandidata iz čitavog svijeta. Kao predstavnik Crne Gore bio sam i nosilac zastave na ceremoniji otvaranja Samita, koja se održala u Royal Albert Hall-u. Toj ceremoniji je prisustvovala i Vojvotkinja od Saseksa, Megan Markl, pored mnogih drugih poznatih ličnosti. Prisustvovao sam svim glavnim sesijama, dok sam imao dvije radionice. Prva je bila sastanak sa izaslanicom generalnog sekretara Ujedinjenih nacija za omladinu, a druga je bila sastanak sa Eldersima. Eldersi su iskusni zvaničnici, članovi grupe koju je 2007. godine osnovao Nelson Mandela. U njoj su bivši generalni sekretar UN-a Ban Ki Mun, bivši predsjednik SAD Džimi Karter, kao i mnoge druge istorijske ličnosti koje su svoje ime u istoriji zavrijedile svojim angažovanjem na rješavanju globalnih problema.

Ko je od njih na Vas ostavio najveći utisak i zašto?

Sastanak sa Eldersima je definitivno nešto što zaslužuje da bude izdvojeno i nešto što bih ja izdvojio. Na tom prestižnom sastanku, nas tridesetak učesnika Samita je bilo podijeljeno u nekoliko grupa i svaka je tretirala drugačiju tematiku. Moja je za temu imala konflikt i načine rješavanja konflikata. Sa mladim ljudima iz Palestine, Izraela, Afrike i Južne Amerike, sam sjedio za istim stolom i imao zadatak da pronađem odgovore na pitanje kako spriječiti konflikte i kako ih riješiti, kao i koja je uloga mladih u tome, a diskusiju je moderirao Laktar Brahimi, bivši ministar spoljnih poslova Alžira i bivši specijalni izaslanik UN-a za Avganistan i Irak. Druge su moderirali drugi članovi Eldersa među kojima Ban Ki Mun, prva žena predsjednica Irske Meri Robinson, kao i filantrop Ričard Brandson koji je takođe bio na Samitu.

Koji je sada Vaš zadatak, odnosno koji je zadatak Ambasadora za mir?

Ambasadori za mir promovišu demokratiju, ljudska prava i mir. To je posebna grupa u okviru ambasadora One Young World. Mi treba da promovišemo ideje One Young World-a, misiju i ciljeve, da u okviru svojih zajednica širimo te ideje i radimo na njihovoj realizaciji. Kao što su nam poručili na kraju Samita, sada je vrijeme da se aktiviramo i da mi radimo.

Da li biste mladim osobama preporučili da se prijave na ovaj događaj i zbog čega?

One Young World samit je jedinstven po svojoj prirodi i ciljevima. Preporučio bih ga svakom ko ima želju i ambiciju da se angažuje u svojoj sredini na rješavanju lokalnih i globalnih problema, ali i svakome ko osjeća da ima neku višu svrhu kojoj podređuje svoju aktivnost. Upoznaće ljude iz čitavog svijeta, čuti mnogo dobrih ideja, steći korisne kontakte i sve u svemu jedno nezaboravno iskustvo.

Često ste u Nikšiću, rado mu se vraćate. Koja su to mjesta koja najviše volite da posjećujete kada dođete u grad u kom ste proveli djetinjstvo?

U Nikšiću najviše volim Župu. Tamo imam kuću, u Bjeloševini, i kada je lijep dan šetnja po okolnim brdima i obroncima je nešto u čemu uživam. Dodatno, volim Trebjesu, a posebno mi se sviđa naš novi trg. To je zaista razglednica jednog grada koji se konstatno mijenja na bolje i napreduje.

Kada bi Vam prijatelj iz Italije došao u posjetu i pitao Vas da mu preporučite jedno ili više mjesta u Nikšiću, šta biste mu preporučili i zbog čega?

Iz prije pomenutih razloga, poveo bih ga da posjeti Župu. Nakon toga, preporučio bih mu da posjeti Muzej, da obiđe Trebjesu, da prošeta centrom i da pođe do Krupca. Mislim da bi time stekao jedan prelijep utisak o našem gradu i vidio njegova najvažnija mjesta.

Poruka mladim osobama?

Mladost nosi sa sobom energiju, želju za življenjem, bunt i aktivno zalaganje za neku ideju. Mladi treba da pronađu šta ih pokreće, šta ih motiviše i šta žele da postignu. Treba da rade na tome i da se ne štede. Treba da znaju u svakom trenutku da su građani svijeta i da na drugom kraju planete postoje takođe mladi ljudi koji slično razmišljaju, imaju slične želje i da nisu sami. Aktiviranje i rad na sebi, rad na svojim talentima i sposobnostima, to je put koji vodi boljoj budućnosti, za njih same ali i za sve nas.

Mnogo Vam hvala na izdvojenom vremenu!  

Hvala Vama na interesovanju. Želim Vam puno sreće u radu i uspjeh.