Baćo Mitrić: Zapisi iz moje mladosti

Kad osjetim da sam sa životom “nasamo”, pišem JOJ stihove, koji promiču ovim zapisima, kao što korzoom prolaze nedodirljive i lijepe đevojke, a još nesigrne… Minu one tako bez ijednog pogleda, a iza njih ostane Njena sjenka, a kroz mene opet “navru” moje rime, slične onim kad sam sa životom “nasamo”…Voljeti i pisati meni znače – prevazilaziti se, tako što hoću da riječju mojom ovladam prostorom i vremenom, da udaljenosti među ljudima zamijenim njihovom blizinom, da ljubav učinim vječnom…Ponekad mi se učini da je to preduboko i preveliko da bi bilo shvaćeno, a ljubav to jeste, jer ne može imati miran tok… Slike strasti i osjećanja nikad ne mogu biti pravolinijske…