Vlado Perović: Najbitnije je da voliš to što radiš

Vlado Perović, sportski novinar, rođen je u Nikšiću, poslednjeg dana januara 1977. u porodici prosvjetnih radnika. Uvijek poseban, direktan i prepoznatljiv, šali se na svoj račun a to ga izdvaja od drugih – neka čudna Vodolija, on nam je danas sagovorinik.
,,Završio sam osnovnu školu i gimnaziju, neuspješno studirao, radio šest godina u kladionici, pa sam se neke 2006/07, uz pomoć brata od strica uozbiljio i spojio posao sportskog novinara i zadovoljstvo. Nakon šest godina u Atlas TV, prešao sam u TV777 Lutrije Crne Gore i tu sam još uvijek, nadam se na obostrano zadovoljstvo. Pisao sam za kolumne za više medija, još uvijek to radim, kažu da mi ide dobro i dok je tako, uživaću u tome”
Šta te najviše veže za Nikšić?
Volim taj dio oko parka koji je igrao važnu ulogu u mom odrastanju. Svaki put kad mi je u životu teško, a bilo je toga i više nego bi neko pomislio, ja prošetam od stana u ulici Ivana Milutinovića, kroz park, do stadiona Malih sportova, pored crkve, do Motela, pa nazad preko šetališta Vitomira Nikolića. Vrate mi se mirisi iz djetinjstva, u tom dijelu planete najbolje razmišljam i mislim da tu i donosim najbolje odluke. U Nikšiću mi živi otac, često dođem sa ćerkom, imamo neke svoje male rituale, volim neke ljude koji su ostali tu, sa njima se ispričam. Dobro je kad znaš da imaš nekog ko te bezuslovno voli, ma koliko se gledali ili čuli.
Koliko te je promijenila uloga roditelja?
Uvijek i na svakom mjestu kažem da je roditeljstvo najteža profesija i da ne postoji jasan recept kako treba nešto da se uradi. Kao muški roditelj, ali i neko ko ne živi sa svojom ćerkom, trudim se da budim neki dio slagalice koja se sklapa godinama i na koju utiče mnogo faktora. Iva je dobro dijete, ima svoje bubice, kao svako dijete, ali sam ja presrećan što je neki miks roditelja i što ima nešto snažno svoje, što me ostavlja bez teksta skoro svakog dana i što uvijek imamo neke svoje bitke iz kojih pokušavamo da izađemo bolji i pametniji. S obzirom da tata nije savladao neke lekcije, trudim se da pričam o tome sa njom, njenih sedam godina nije za potcijenjivanje. Zna da bude strpljiva i sasluša, a koliko će primjeniti, vrijeme će pokazati. Na kraju, roditelji se mjere po djeci, ako bude i dalje kao do sada, ja sam zadovoljan.
Novinar si televizije 777, ali uz to imaš dosta dodatnih angažmana i obaveza?
U jednom trenutku sam shvatio da mi dokolica nikako ne odgovara, pa pokušavam da radim što više, na raznim projektima, ne tražim, ali mi se nude izazovi, rijetko šta odbijam, jer smatram da uvijek postoji prostor za napredovanje i učenje. Na TV777 Luka Đuretić i ja smo već godinama zaduženi za neke sportske emisije, uglavnom nas ljudi prate u jutarnjem programu, on je idealan kolega, sa njim se sve lako dogovoriti i onda je organizacija svega ostalog mnogo lakša. Dvije godine komentarišem utakmice 1. CFL za TV Arena sport i taj posao sportskog komentatora mnogo volim, pišem kolumne za portal FOS media, radio video klipove za promociju fudbalera, jedan sam od dvojice koji su pokrenuli sajt za promociju sportista www.sportcontact.me i mislim da je to sasvim dovoljno da riješim problem sa dokolicom.
Šta te čini zadovoljnim?
Uvijek sam srećan kad je moje dijete srećno, pa čak i kad ta njena sreća apsolutno nema veze sa mnom. Da znam da će joj sjutra biti bolje na Marsu, imala bi moju podršku. Mnogo sam samokritičan, sobom nijesam zadovoljan, skoro, pa nikad, ali kad se desi, da je neko sa mnom zadovoljan, kad osjetim da sam voljen, poštovan, da je meni neko posvećen, da je neko utrošio vrijeme na mene, bude lijepo i ne treba mi ništa drugo na svijetu.
Da li imaš slobodnih dana i kako izgleda jedan takav dan?
Slobodnih dana nema, mislim da nijesam povezao pet sati u poslednje tri godine, da nijesam nešto radio, čak i kad sam bio na nekim putovanjima, uslovno rečeno, odmorima. Uvijek se desi neki mail, poruka, dogovor, razmjena kontakata. Fali mi možda neke plaže tri dana ili da se izvrištim u šumi uz neke ogromne zvučnike, vjerovatno bi tako iskoristio slobodan dan, ako ga sebi priuštim.
U vrijeme moderne tehnologije svi mogu biti novinari, sta je presudno da neko bude dobar u ovoj branši?
Najbitnije je da voliš to što radiš, da tu nema foliranja, da bude iskreno. To vas razlikuje od svih ostalih, bez obzira koliko se drugi upirali da pokažu da su bolji ili kvalitetniji. Ljudi osjete iskrenost i na kraju to donosi prevagu, a ne silne statistike, brojke i slova, epiteti. Ako nešto volite, to onaj sa druge strane, slušalac, gledalac, čitalac, lako osjeti.
Nedavno smo imali priliku da Vas gledam na Trgu sa šampionima, kakav je osjećaj kada radite u svom gradu, da li je odgovornost veća?
Kao klinac sam maštao da budem rok zvijezda, pa je vjerovatno ta bina i veća inspiracija nego neki drugi posao koji radim. Ljudi iz Sutjeske su smatrali da mogu da pomognem, ja mislim da jesam, nadam se da su ljudi osjetili da nijesam došao da promovišem sebe, nego momke koji su zaslužili da budu slavljeni na glavnom gradskom trgu. Bilo je lijepo, za mene jako emotivno, jer Peca Rakojevića mnogo volim i cijenim, na kraju mi je zbog tih emocija i glas pukao, ali sam otišao kući zadovoljan i to će biti lijepa uspomena svakako.
Cilj?
Da budem bolji svakog dana. Bio sam mnogo glup do sada, napravio mnogo loših procjena, previše vremena izgubio na neke ljude i na neke stvari, poslove. Da probam, ovo što je ostalo, da pokušam da budem pametniji, kad budem najbolja verzija sebe, vjerovatno će i ovima oko mene biti dobro.
Planovi?
Nijesam dobar sa planovima, uvijek sam išao na osjećaj, na impuls neki, na srce, nijesam dobro prolazio, ali makar sam radio to što sam mislio da je ispravno u datom trenutku. Moj život je dovoljno komplikovan, ljepše rečeno, interesantan, da bih ga dodatno začinio planovima. Radujem se malim stvarima, ako smijem da budem romantičan, fali mi vremena.
Imate i podcast i saljete vazne poruku pratiocima?
Igor i Vlado podcast je pokušaj da uključimo ljude u razmjenu mišljenja. Niti smo prelijepi, niti smo prepametni, ali imamo mišljenje o nekim stvarima i želimo da ga iskažemo. Igor Majer je veliki entuzijasta, odličan organizator sportskih događaja, putuje mnogo, ima sjajna i manje sjajna iskustva sa ljudima i ima oko da prepozna glupost. Zajedno pokušavamo da skrenemo pažnju na pogrešne stvari koje se dešavaju pred našim očima, da sugerišemo i da pokrenemo ljude na akciju. Danas skoro svako sebi može da priušti da napravi podcast, to je sjajna platforma da se krene u promjenu postojećeg stanja, koje nije baš idealno.
Kako učiniti život kvalitetnijim i ljepšim?
Mislim da je teško savjetovati bilo koga, svi mi imamo različite snove, maštanja, ciljeve, sa lošim stvarima se borimo na različite načine, ali vjerujem, iskreno, da treba da radimo stvari zbog kojih se nećemo sjutra stidjeti pred djecom. Život treba shvatiti ozbiljno, ali se nikada ne treba odreći igranja sa izazovima. Testirajte sebe, svakog dana, prije ili kasnije će se isplatiti, možda ne novcem, ali svakako hoće zadovoljstvom.