Mladi Niksica

Zašto obilježavamo Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama?
Nasilje nad ženama i djevojčicama predstavlja značajan javno-zdravstveni problem sa dubokim socijalnim, zdravstvenim i ekonomskim posljedicama za pojedinca, porodicu i društvo u cjelini. Osim toga, to je jedno od najrasprostranjenijih oblika kršenja ljudskih prava, a proističe iz stavova da žene ne trebaju da imaju ravnopravan status sa muškarcima. Obaveza svakog društva je da javno zagovara politiku suzbijanja diskriminacije i da promoviše kulturu tolerancije.

Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 25. novembra s ciljem ukazivanja na značaj i veličinu ovog problema. Na ovaj dan započinje i tzv. Narandžasta kampanja „16 dana aktivizma protiv rodno zasnovanog nasilja“ kako bi se skrenula pažnja javnosti da žene ne smiju da trpe i kriju nasilje, već da moraju biti zaštićene, a nasilnici najoštrije kažnjeni.

Nasilje nad ženama i dalje predstavlja prepreku postizanju jednakosti, razvoja, mira kao i ostvarivanju ljudskih prava žena i djevojaka. Peti UN cilj održivog razvoja koji se odnosi na postizanje ravnopravnosti polova i osnaživanje žena i djevojčica ne može se ispuniti bez zaustavljanja nasilja nad ženama i djevojčicama.

O rasprostranjenosti nasilja nad ženama, vrlo eksplicitno ukazuje podatak iz najnovijeg izvještaja agencije UN za žene i jednakost polova, prema kome je u svakom danu tokom 2017. godine, 137 žena smrtno stradalo od ruku nekog člana njihove porodice.

U Crnoj Gori nasilje u porodici, naročito nasilje prama ženama, spada u skrivene i visoko stigmatizovane teme, zbog čega se nasilje veoma rijetko prijavljuje. Podaci OSCE istraživanja o nasilju nad ženama u Crnoj Gori, koje je sprovedeno prošle godine, pokazuju da je svaka peta žena – 19% iskusila fizičko ili seksualno nasilje nakon svoje 15. godine od strane intimnog partnera ili ne-partnera. Tri od deset žena (31%) je izjavilo da su doživjele neki oblik fizičkog nasilja od strane odrasle osobe prije svoje 15. godine.

Iako se rodno zasnovano nasilje može dogoditi bilo kome, bilo gdje, istraživanja o prevalenciji nasilja nad ženama ukazuju da su posebno ranjive mlade djevojke i starije žene, žene koje se izjašnjavaju kao homoseksualne, biseksualne, transrodne ili interseksualne, migrantkinje i izbjeglice, žene i djevojčice koje žive sa HIV-om, žene sa invaliditetom i one koje žive u predjelima zahvaćenim humanitarnom krizom ili ratom.

Neophodno je sistemski raditi na prevenciji nasilja u porodici, pri čemu svi društveni segmenti treba da se uključe sa spekta svojih ingerencija. Ovo se može potvrditi i činjenicama da su posljedice nasilja dalekosežne i odražavaju se na psihološko, seksualno i reproduktivno zdravlje žena u svim fazama njihovog života. Osim toga, nasilju su nerijetko izložena i djeca, koja su direktno izložena nasilju ili svjedoče nasilju koje se dešava u porodici u kojoj odrastaju.