O plagijatima će učiti od malih nogu 

Još od osnovne i srednje škole, pa do fakulteta, treba raditi na edukaciji mladih o tome kako da pišu radove i koliko je štetan plagijarizam, poručeno je na drugom okruglom stolu, u okviru javne rasprave za Predlog zakona o akademskom integritetu, koja je održana danas u Nikšiću. 

„Kada budu imali razvijenu svijest koliko je štetan plagijarizam i kad studenti budu znali i budu se upoznali sa metodologijom pisanja radova na vrijeme, u tom trenutku neće biti potrebe da govorimo o sankcijama“, poručila je direktorica Direktorata u Ministarstvu prosvjete, Mubera Kurpejović.
Kako je kazala, prevencija o kršenju akademskog integriteta se ogleda u podizanju svijeti da je plagijarizam štetan.
“Treba razvijati pravu naviku od najmlađih dana, još od osnovne i srednje škole“, istakla je ona.
Dodajući da djecu treba učiti kako da pišu radove, srednjoškolci seminarske radove, što će im, koristiti tokom studija, kada budu radili seminarske, diplomske, master i doktorske radove.
Cilj zakona o akademskom integitetu jeste sprečavanje svih oblika kršenja akademskog integriteta, kao i promocija akademskih i demokratski vrijednosti visokom obrazovanju, zaštita akademskog integriteta u cilju očuvanja dostojanstva i ugleda visokog obrazovanja, ali i podizanje svijesti o akademskom integritetu i stvaranje uslova za prevenciju od plagijarizma.
Kurpejović je, kao jednu od značajnijih odredbi djelovanja ovog znakona istakla i osnivanje Etičkog komiteta, koji će biti po prvi put u Crnoj Gori i koji će rješavati postupke, odnosno priloge za utvrđivanje plagijarizma.
Ono što je, takođe, važno jeste da ustanove odgovaraju za autentičnost radova.
“Na neki način teško je od ustanove tražiti da kroz softver ili neki drugi metod provjeri svaki diplomski rad, imajući u vidu koliko imamo studenata, ali će ustanove preko svojih timova svakako stajati iza autentičnosti tih radova“, objašnjava Kurpejović.
Ono što izazove polemiku svim zainteresovanim stranama jeste odgovornost mentora za plagiranje, a Kurpejović objašnjava: „Zakon prepoznaje odgovornost i samog kandidata, ali i mentora. Jedan dio akademske zajednice misli da odgovorost mentora treba isključiti, dok drugu misli da je treba zadržati. To je svakako nesto o čemu još treba diskutovati. Ali, samim tim, što mentor potpisuje taj rad na neki način je automatski prepoznata njegova odgovornost“.
Kurpejović zaključuje da će usvajanje i implementacija ovog zakona doprinijeti generalnom unapređenju kvaliteta visokog obrazovanja.