Prvomajske vatre jenjavaju

Više od sto godina, Prvi maj se u svijetu obilježava velikim demonstracijama, kojima zaposleni traže svoja prava. Malo ko, međutim, zna da je masovni izlazak na ulicu naslijeđen običaj naših predaka, koji su, širom svijeta, svake godine ovog dana odlazili na skupove u prirodi i slavili veliki praznik uz vatru, ples, hranu i piće.

Praznik rada ima svoj korijen u događajima koji su započeli 1. maja 1886. godine, Vodeći američki sindikati inspirisani pobjedom svojih kanadskih drugova ,1884. godine zahtijevaju donošenje zakona kojim bi se ustanovilo maksimalno osam sati rada dnevno. Taj je zakon trebalo donijeti do 1. maja, ali to se nije dogodilo. Procjenjuje se da je tada na istoku SAD-a počelo štrajkovati između 300 hiljada i pola miliona radnika.
Na našim prostorima, Prvi maj ili Međunarodni praznik rada je praznik kojim pripadnici i simpatizeri radničkog pokreta obilježavaju sjećanje na svoja dostignuća, odnosno žrtve koje su njihovi pripadnici radničkog pokreta podnijeli kako bi se izborili za veća radna prava.
Pitali smo Nikšićane o ovoj temi, kao i to – gdje će provesti praznično a po vremenskim prilikama pogodno vrijeme.
Slavko je rekao da zna da je riječ o prazniku rada, koji je postao praznik zahvaljujući demonstracijama.
„To je bilo vrijeme kada je radnik imao makar malo mozga, možda, pa je znao da treba da kaže i uradi nešto. S obzirom na to da ne radim, meni je svaki dan isti, tako da će mi i praznici proći na sličan način.”, rekao je on.
Nena nam je rekla da se sjeća svoje mladosti po paljenju vatre, igrankama, pjevanju pored ogromnog plamena, koji im je grijao dušu, kako je objasnila.
„To su bila neka ljepša vremena, tada je to baš bio praznik, a sad….”, ostavila nam je da sami naslutimo šta je osmijehom željela da kaže.
Anka se sjeća da su se radovali po deset dana unaprijed, kako će da i gdje će da nalože vatru.
„Skupljali smo drva, što više, pravili što veću gomilu da bi plamen bio veći, a ne kao danas.. niti praznika niti praznovanja”, kazala je sa sjetom.
Nikola, Milica i Andrea će ići da roštiljaju sa društvom, pa će slobodne dane iskoristiti da rade one stvari za koje inače nemaju vremena. Prvi maj kao praznik, poznat im je kao dan koji je određen praznikom rada, zbog protesta organizovanih sa ciljem da se izbore za radnička prava.
Marina nam je rekla da je kao dijete obožavala „ritual” paljenja vatre na uzvišenju u svom selu, kada bi joj roditelji pomagali oko toga.
„Otac mi je objašnjavao kako je taj dan postao praznik, ali ono što je meni bilo važno tada jeste vatra… Okupljali bismo se, ložili vatru tako da plamen bude što veći, da bi to uspjelo pravili smo ogromne gomile granja, trnja (jer ono najbolje gori), poneku gumu, mada, nijesu nam mještani dozvoljavali zbog dima koji traje danima i izuzetno je neprijatan i zagađujuć”, ispričala nam je ona, dodajući da će praznike provesti u druženju, šetnji, pripremanju za radnu sedmicu i potom za Tiranu u koju će drugog maja.
Martina kaže da o prazniku jedino iz priče zna, jer, njena generacija ne praktikuje praznovanje paljenjem vatre, dok će slobodno vrijeme provesti u druženju, šetnji, odlaskom u goste.
„Pošto je ovako lijepo vrijeme, spustićemo se do primorja da prošetamo”, kažu momci N. i M., dodajući da se sjećaju kako su ložili vatru u dvorištu, ali samo simbolično, jer su se komšije bunile, dok neka veća druženja tim povodom im nijesu poznata.
„To je vrijeme koje ljudi sad zovu praznikom jer se ne radi, jer bismo samo da ležimo i da ništa ne radimo”, kaže jedan gospodin,dodajući :
„Pitaj me đe ću za praznike, i đe sam bio juče – isto ću ti odgovoriti. Ja pamtim neka bolja vremena, sad je sve drugačije. I, da vas ne ubijam u pojam – radujte se lijepom danu.”
Par djevojaka nije znalo da nam kaže nešto više o ovom datumu, ali su nam rekle da će ići na jednodnevni izlet, da će odmarati.
Janko je kazao da zamijera praktikovanju paljenja guma za 1. maj.
„Izgleda da su ukapirali da guma dugo gori, drži plamen, i onda – ne samo da trenutno zagadi okolinu, nego to traje danima. Tako da se taj praznik pretvori u nešto drugo. No, dobro je da više iko zna za to. Mada, možda pojma ni nemaju, nego su čuli da se loži vatra tada.”, kazao je on.
Po svemu sudeći, naši sugrađani uglavnom znaju uobičejeno o prazniku rada, pritom, vidljive su razlike u tumačenju, viđenju praznika kao takvog, kada je riječ o različitim generacijama. Ono što je evidentno jeste da je tradicionalno, simbolično paljenje vatre prilično da ne kažemo u potpunosti izblijedjelo.
Nikšićani će odmarati za praznike, poneko će otputovati, a neko možda i zapali malu, simboličnu vatru u dvorištu kuće.