Murali kao podsjećanje na velikane
Svjedoci smo tužne istine da su brojne crnogorske istorijske ličnosti, nažalost, gurnute u ćošak i da veliki broj mladih zna malo o našim pjesnicima, junacima, književnicima, slikarima, borcima za slobodu.
Danima slušamo priču o nedavnom istraživanju da veliki broj studenata ne zna ko je bio Ljubo Čupić, ali u Crnoj Gori postoje ljudi-alternativni umjetnici koji na ovaj način baštine kulturu i tradiciju i čuvaju naše velikane od zaborava.
Nikola Tesla, Ljubo Čupić, Petar II Petrović Njegoš, Vito Nikolić, Dragan Radulović i pop Milo Jovović u obliku murala krase obrazovne ustanove u Podgorici i Nikšiću. Ovo je priča o divnim ljudima i umjetnicima koji su ih oživjeli muralima i to tamo gdje treba da budu-na fasadama osnovnih i srednjih škola.
Prije četiri godine u Podgorici se pojavila alternativna grupa umjetnika OSP (Ozbiljno smo pukli). Činila su je četiri mladića Nemanja Keljanović, Ilija Ivanović, Nemanja Jokanović i Nikola Kralj koji su Njegoša, Teslu i Čupića oživjeli i to na zidovima Elektrotehničke škole u Podgorici.
Nikola Kralj za CdM priča o njihovim počecima i kako su došli na ovu ideju, navodeći da je njima na umu bio samo jedan cilj- isticanje pravih vrijednosti u društvu.
“Željeli smo da društvu skrenemo pažnju na stvari koje su bitne jer smo primijetili da im je prevelik fokus na stvari koje smatramo neispravnim, kao što su reality show programu. Htjeli smo da damo primjer čemu se treba diviti i šta treba veličati”, započinje Nikola priču za naš portal.
Prema njegovim riječima, i tada a i sada naš velikan Ljubo Čupić je neopravdano zaboravljen.
“Eventualno ima jedna rečenica u nekom udžbeniku o njemu i to je to. Vršnjaci nijesu nikad čuli za njega”, navodi Kralj.
Pošto je rađena nova fasada na Elektrotehničkoj školi, Teslinog murala više nema, a tada je bio njegov najveći prikaz na svijetu (sedam metara u visinu).
“Namjerno je urađen na velikom zidu paviljona Elektrotehničke skole, jer smo time napravili vezu između struke i Teslinog lika i djela Tesle. Njegov mural je bio vidljiv sa ulice (sa nekih 100 metara), upadljiv i zanimljiv. Ljudi su ulazili u školsko dvorište samo da ga vide izbliza”, priča Nikola.
Ono što je posebno zanimljivo jeste da su svi radovi OSP-a rađeni volonterski.
“Jedina korist od toga je puno srce nama više nego dovoljno. Neka da nam niko nije platio, nego čak nismo slutili da će nam to biti dobar marketing i kasnije smo ipak uzeli neku paru na radove koje ljudi poruče. O tome nismo mislili na početku, a da jesmo, mogli smo se obogatiti”, priča naš sagovornik.
Ipak, momci iz OSP-a nijesu sami. Nikšićanin Ivan Stamatović prošle godine je izašao u susret Osnovnoj školi “Olgi Golović” u gradu pod Trebjesom i na fasadi ove škole oživio sve same kultne ličnosti Nikšića.
Ivan je u Nikšiću odavno sinonim za urbanu umjetnost. Grafitima i muralima daje dio sebe, a ljudi to prepoznaju pa se nikada nije desilo da neki njegov crtež ili grafit bude uništen.
Tako je na fasadi oživio Vita Nikolića, Duga Krivokapića, Dragana Radulovića, Olgu Golović, Ljuba Čupića, popa Milo Jovovića.
CdM je i ranije pisao o mladom talentovanom umjetniku koji je kazao da je radio i noću da bi murale završio u predviđenom roku.
“Bilo je baš naporno. Radio sam po šest sati noću. Svitalo je kad sam crtao. Svi moji radovi su na neki način moja lična karta jer sam po njima prepoznat. Lijep je osjećaj to što se kroz svoje radove vežem sa drugim ljudima i što u njihovoj povratnoj informaciji mogu često da uočim izraz poštovanja. Posebno je zanimljivo, a i lijepo to što drugi ljudi često ukazuju povjerenje da moji radovi budu dio njihove intime ili svakodnevice”, istakao je tada Ivan.
Nakon svega, možemo samo da zaključimo da su ovi mladi ljudi oživili istoriju, osim što su svojim stvaralaštvom zadužili svoje gradove. I ne samo što su istoriju oživjeli, nego su je sami i stvorili.