Na današnji dan
Francuski realistički pisac Anri Rene Alber Gi de Mopasan preminuo je šestog jula 1893. godine.
Mopasan je rođen u mjestu Šato de Miromenil, kod Djepa u Francuskoj. Pisao je pripovjetke i romane. Njegove pripovjetke odlikuje ekonomičan stil i vještina kojom su zapleti u njima razrješavani. Danas se neke njegove pripovjetke svrstavaju u žanr horora.
Sve do svoje trinaeste godine Gi je sa svojom majkom živio u Etretau, gdje je neometano rastao uživajući u blagodetima primorskog sela: znao je često sa ribarima ići u ribolov ili razgovarati sa lokalnim seljacima na njihovom dijalektu. Bio je toliko privržen majci da je, nakon što je upisan na bogosloviju u Ivetou, vrlo brzo uspio u nastojanju da bude izbačen iz škole i da se vrati majci. Iz te faze njegovog života potiče i njegova izražena odbojnost prema religiji.
Potom ga šalju u ruanski Licej Pjer Kornej gdje se počinje interesovati za poeziju, te se uspješno oprobava u glumi.
Godine 1880. objavljuje svoje prvo remek-djelo „Boule de suif“, koje odmah postiže velik uspjeh. Flober je to djelo opisao kao „remek-djelo za sva vremena“.
Mopasanov najplodniji period bio je od 1880. do 1891. godine. Postavši slavan svojom prvom pripovjetkom, marljivo je pisao i stvarao dva a ponekad i četiri djela godišnje. Srećan spoj književnog talenta i smisla za biznis donio mu je pravo bogatstvo.
1881. godine objavljuje prvu knjigu pripovjedaka pod naslovom „Kuća Telijeovih“ (La Maison Tellier); u samo dvije godine ta knjiga je dostigla dvanaest izdanja; 1883. godine završava svoj prvi roman „Jedan život“ (Une Vie), koji se za manje od godinu dana prodaje u 25.000 primjeraka.
U svojim romanima detaljnije razrađuje zaplete iz svojih pripovjedaka. Njegov drugi roman, „Bel-Ami“, koji je izdat 1885. godine, dostigao je trideset sedam izdanja za samo četiri mjeseca.
U kasnijim godinama kod njega se razvila gotovo bolesna želja za samoćom i samoočuvanjem uz stalan strah od smrti te manija proganjanja zajedno sa simptomima sifilisa zarađenog u mladosti. 1891. godine potpuno gubi razum, a umire dvije godine kasnije jula 1893., mjesec dana pre 43. rođendana.
