Mladi ne žele brak sa osobom druge vjere

Agencija DeFacto i Forum MNE sproveli su istraživanje “Otpornost mladih na radikalna i ekstremna ponašanja u Crnoj Gori” u sedam opština, među kojima je i Nikšić, a rezultati su pokazali da su gotovo svi ispitanici saglasni da je nasilje opravdano u službi odbrane vjere. Pod uticajem sredine i roditelja mladi su često i netolerantni prema osobama druge nacionalnosti, a istraživanje je i pokazalo da nemaju problem da se zabavljaju sa ljudima druge vjere do punoljetstva, ali bi za bračnog druga ipak tražili nekog “sličnog sebi”.

Istraživanje koje su pomenute ustanove sa srednjoškolcima sproveli u Nikšiću, Plavu, Rožajama, Beranama, Ulcinju, Herceg Novom i Podgorici, imalo je cilj da se utvrdi šta utiče na socijalizaciju mladih, koliko su tolerantni prema različitosti, da li su skloni nasilju, koliko su religiozni i kakav je njihov odnos prema drugim religijama.
“Da mi bude djevojka nije problem, ne da mi dođe u kuću“, kazao je jedan od ispitanika iz Ulcinja na pitanje o spremnosti da stupi u brak sa osobom druge vjere.
Srednjoškolac iz Plava saopštio da mu vjera ne dozvoljava da se zabavlja sa ljudima druge vjere. Beranski đaci odgovorili su slično.
“Kad budem razmišljala o daljem životu, tad bih nekako da taj neko bude iz moje vjere. Ovako neobavezno nešto, zašto da ne, mislim da je to svejedno. Muškarcima je lakše svakako. Kad se žena uda za nekoga druge vjere, očekuje se da se promijeni.Ja sam recimo hrišćanka, on je muslimanske vjerospovijesti pa će njegovi roditelje vući na to“, kazala je djevojka iz Podgorice koja je istakla da ne bi voljela da, ukoliko se uda za nekog druge vjere, promijeni svoju.

Mladi se, pokazalo je istraživanje, nerado zabavljaju i sa Romima.

“Niko ne bi bio sa njima zbog društva jer bi pričali okolo ‘vidi on izlazi sa njom’”, obrazložio je svoj stav jedan ispitanik iz Ulcinja.

Rezultati istraživanja ukazuju na to da, kada je u pitanju odabir bračnih drugova, roditelji nerijetko imaju veliki uticaj nad djecom.

Roditelji i sredina su, pokazuje istraživanje, razlog i jer se neki mladi ljudi distanciraju od nacionalnih kategorija kojima sami ne pripadaju.

“Postoje ljudi druge nacionalnosti koje baš ne mogu da podnesem i sa njima ne bih mogla da se gledam, a kamoli komuniciram. Ali to je ne zbog toga što ja znam nešto previše o njima, neku istoriju, nego jednostavno jer sam u takvoj sredini odrasla, gdje niko ne može da podnese Hrvate, Albance.Na samu pomisao na njih, meni se nešto smuči“, priznala je jedna od učesnica iz Nikšića.

Autori istraživanja navode da se kod srednjoškolaca čak osjeća i jedan vid nacionalne ostrašćenosti, “koja je jasno formirana u ranom djetinjstvu posredstvom vaspitanja u krugu porodice, a odobravana je u kontekstu sredine u kojoj žive”.

“Mrzimo Hrvate zbog ratova koji su bili”, kazao je jedan od ispitanika.

Gotovo svi ispitanici su saglasni da je nasilje opravdano u službi odbrane vjere. Težina stavova ide do toga da nekoga „treba upucati“ ako vrijeđa drugu vjeru.

Tek nekoliko učesnika, navode u istraživanju, smatra da nasilje nije opravdano kada treba odbraniti vjeru, pa tako jedan učesnika fokus grupe u Ulcinju jedini u svojoj grupi navodi da „vjera kaže da treba da volimo jedni druge“.

Autori istraživanja navode da su po pitanju zaštite vjere najrigorozniji đaci iz Nikšića, Podgorice i Berana, jer su, kako to objašnjava jedan od nikšićkih učenika “ljudi dosta osjetljivi na vjeru“.

Istraživanjem Foruma MNE i DeFacto agencije obuhvaćena je i tema vjerske tolerancije, odnosno religioznosti i ekstremnih ponašanja.

Iako se vide kao pripadnici određenih religija, među mladima je malo onih koji suštinski praktikuju vjeru, odlaze u crkvu ili džamiju.
Njihova religioznost se, po sopstvenom priznanju, ogleda uglavnom u obilježavanju „slava, Božića, Bajrama, Uskrsa i drugih praznika“.
Ostalo smatraju na neki način „demode“, “ipak je ovo 21. vijek“.

U obavljanju vjerskih obreda, kako navode, veliki uticaj na njih od ranog djetinjstva vrše roditelji. Kažu da ima i onih koji pretjeruju u tome.

Stepen vjerske tolerancije srednjoškolaca je, navode autori istraživanja, nerijetko vezan za specifičnosti sredine iz koje dolaze.
Mladi poistovjećivanje vjerskog i nacionalnog identiteta smatraju problemom i kažu da je razlog tome politika „koja se umiješala u svaku sferu života“.
Kao glavne razloge zbog kojeg ljudi prave razlike između pripadnika različitih konfesija, učenici navode ljubomoru, nepoštovanje ili same karaktere ljudi koji uvijek „hoće da huškaju“.

Kako bi razumjeli i prevazišli različitosti, mladi predlažu više okupljanja, predavanja kroz koja će učiti da su svi ljudi jednaki, radionice u kojima učestvuju pripadnici različitih vjera i socijalnih kategorija.

Srednjoškolci u Nikšiću, Podgorici i Herceg Novom nisu pretjerano informisani o temama kao što su islamofobija, ili djelovanje ISIS-a, niti su posebno zainteresovani za to.

Većina predstavnika društvenih i vjerskih zajednica ne negira zastupljenost ekstremnih vjerskih stavova kod mladih, ali su saglasni da zvanične vjerske zajednice u Crnoj Gori ne inspirišu i ne utiču na takva ponašanja.

Navode da je „Crna Gora najsekularnija od svih susjednih država“, da među crnogorskim imamima nema radikalnih, te da u svim vjerskim zajednicama postoji problem na nivou komunikacije sa državom.
“Stiče se utisak da se aktivnosti po pitanju smanjenja radikalizma i vjerskih ekstremizama ne vrše koordinirano i planski“, navode autori istraživanja.
Iz Foruma MNE podsjećaju da je Crna Gora izradila strategiju o suzbijanju vjerskog ekstremizma za period od 2016 do 2020, ali da ni ta organizacija ni DeFacto u više navrata nisu uspjeli da stupe u kontakt sa nadležnima za implementaciju.

Istraživanje je sprovedeno uz podršku Direktorata za mlade Ministarstva sporta, a dosad su objavljeni samo djelovi istraživanja.