Stranac – Marko Vilotijević

Strepim da me niko ne sačeka
Na stanici, jednom kada se vratim.
Jednom, kada umoran budem stajao sa koferima.
Šta ako ne budem budem imao gdje da odem
Ili koga da volim?

Šta ako me napuste snovi,
Šta ako me najbliži budu gledali kao stranca?
I progovore sa mnom, tek po koju riječ,
Reda radi?
Pa me smjeste za astal
I u tišini daju tek po koju koru hleba.
Šta ako uđem u svoju staru sobu,
I vidim da mi postelje nijeme?
Šta ako postanem drugi čovjek?
Šta ako ne budem više nikada dječak?
Šta ako se iz ovog stabla odvoji moja grana?
Tada, znam, sam sebi postaću stranac.

Marko Vilotijević