Zašto kokice “iskaču”

Kokice su jedna od najpopularnijih grickalica na svijetu, a njihov nastanak izgleda gotovo kao mali prirodni trik. Kada se zrno kukuruza zagrijava, ono odjednom eksplodira i pretvara se u bijelu, pahuljastu kokicu. Iza ovog zanimljivog procesa krije se jednostavno, ali veoma zanimljivo objašnjenje.

Svako zrno kokica u sebi krije malu količinu vode, otprilike 13–15 procenata njegove mase. Voda je zarobljena unutar tvrde spoljašnje ljuske zrna. Kada se zrno zagrijava, voda se pretvara u paru i povećava pritisak unutar zrna.

Istovremeno, unutrašnjost zrna sadrži skrob. Kako temperatura raste, skrob omekšava i postaje poput guste mase. Tvrda ljuska neko vrijeme uspijeva da zadrži pritisak, ali kada on postane dovoljno velik, ljuska više ne može da izdrži.

Tada zrno naglo puca. Vruća para oslobađa se, a omekšani skrob se brzo širi. On se izbacuje iz zrna i hladi, stvarajući karakterističnu bijelu i mekanu strukturu kokice. Upravo zato jedna mala tvrda zrna može da postane mnogo veća kokica.

Neće svako zrno kukuruza „iskočiti“. Za pravljenje kokica koriste se posebne sorte kukuruza čija ljuska može da zadrži odgovarajuću količinu vlage i pritiska. Ako je zrno previše suvo, može ostati neispucano, jer nema dovoljno vode da stvori potreban pritisak.

Kokice su poznate ljudima već hiljadama godina. Arheološki nalazi pokazuju da su drevni narodi u Americi koristili kukuruz za pravljenje kokica mnogo prije pojave savremenih aparata i mikrotalasnih pećnica.

Dakle, svaki put kada čujemo karakteristično „pucanje“ kokica, zapravo gledamo rezultat zagrijavanja vode, povećanja pritiska i naglog širenja skroba. Naizgled obična grickalica krije veoma zanimljiv mali fizički proces.