Borjan Šućur: Strip je moja najveća životna strast

Ekipa portala Mladi Nikšića razgovarala je sa Borjanom Šućurom, sedamnaestogodišnjim strip autorom i dobitnikom prve nagrade u kategoriji srednjih škola na STRIP konkursu 2026, koji je organizovala JU Narodna biblioteka „Njegoš“ Nikšić uz podršku Sekretarijata za kulturu i medije Opštine Nikšić i Bad Brain studija.

Borjan je nagrađen za svoj strip „Avanture Julije Kotonvud: 16 tona“, kojim je kroz dinamičnu priču i upečatljiv crtež osvojio pažnju žirija i publike. U razgovoru sa njim pričali smo o njegovoj ljubavi prema stripu, inspiraciji za stvaranje, procesu rada i planovima za budućnost.

Možeš li se kratko predstaviti i reći nešto o sebi?

„Zovem se Borjan Šućur, imam 17 godina. Moje strasti su pisanje, film, animacija, ilustracija i najvažnije od svega, strip umjetnost. Učesnik sam strip radionice „Kvadrat“ i radionice u sastavu Tehnopolisa.“

Kada si se prvi put zainteresovao za strip i crtanje?

„Prvi put kada sam bio izložen samom konceptu stripa bilo je kada sam imao samo četiri godine. Svega se sjećam veoma jasno. Moj otac je oduvijek bio veliki fan Marvel stripova i čim sam počeo da razumijem šta mi se priča, počeli smo da čitamo stripove pred spavanje. Obožavao sam da slušam o avanturama i bitkama heroja poput Kapetana Amerike, Fantastične četvorke i mnogih drugih junaka. Nedugo nakon što smo završili sa čitanjem Silver Surfera, uzeo sam olovku i osmislio svog prvog heroja ikada: „Super B“. Naravno, nije mi padalo na pamet da njegove priče predstavljam kroz bilo koji drugi medij osim stripa. Moji roditelji su mnogo podržavali moju strast. Majka me upisivala na razne strip radionice i vodila na festivale zbog kojih je moja ljubav prema stripu samo nastavila da raste.“

Da li je ovo tvoj prvi konkurs ili si ranije učestvovao?

„Učestvovao sam na nekoliko konkursa u prošlosti. Neki su bili umjetnički, dok su drugi bili specifično vezani za strip. Ipak, mogu sigurno reći da je ova pobjeda moj najponosniji podvig na strip sceni.“

Možeš li nam opisati svoj nagrađeni strip?

„Avanture Julije Kotonvud: 16 tona“ je isječak epizode na kojoj radim u sklopu svog strip serijala. Sam rad sastojao se od šest stranica, odnosno sedam uključujući naslovnu stranu. Na tih šest stranica ilustrovana je bitka na Divljem zapadu između šerifke Julije Kotonvud i odmetnika Čeličnog Nolana i njegove bande. Nolan, kao što mu nadimak nagovještava, nosi čelični oklop koji ga štiti od metka bilo kojeg kalibra. Julija mora brzo osmisliti način kako da ga porazi prije nego što njegova banda i on opljačkaju cijeli grad.“

Kako si došao na ideju za priču?

„Obično, kada pišem strip, prvo stvorim zlikovca oko kojeg će priča biti centrirana. S obzirom na to da se već duže vrijeme bavim projektom „Avanture Julije Kotonvud“, imam veliki broj negativaca koji samo čekaju da se pojave u narednim pričama. Za ovaj dio odabrao sam Čeličnog Nolana i odatle počeo sebi da postavljam pitanja: „Šta bi bitku protiv njega činilo posebnom?“, „Šta njega čini preprekom za protagonistu?“, „Kako bi ga Julija pobijedila?“ i „Koji su njegovi motivi?“. Nakon malo razmišljanja, priča se sama od sebe složila.“

Šta je glavna poruka tvog stripa?

„Sjećate se kako sam u prošlom odgovoru rekao da su moje priče često centrirane oko negativaca? To je zato što upravo njih koristim kao glavno sredstvo da prenesem poruku priče čitaocima. Svaki zlikovac sa kojim se srećemo ima motive povezane sa svojom prošlošću. Julijin zadatak nije samo da stane na kraj njihovim zločinima, već i da im pomogne da pređu preko svoje prošlosti i postanu bolji ljudi. Na taj način svako izdanje nosi novu poruku za čitaoce.

U Nolanovom slučaju, njegova priča govori o tome kako ljude nije bilo briga za njega sve dok nije stavio oklop i okrenuo se kriminalu. Sada, kada je opasno lice u svijetu zločina, svi ga poštuju, ali Nolan zna da to nije pravi on. Julija je jedina koja to primjećuje i pokušava da mu objasni da ne treba da potiskuje ono što ga čini posebnim kako bi se uklopio u društvo. Treba da se odrekne lažnog identiteta koji oklop stvara i da bude ono što zaista jeste, jer će samo tako pronaći ljude koji će ga poštovati zbog njega samog.

Nažalost, konkurs je imao ograničenje od maksimalno osam stranica, pa sam prikazao samo vrhunac njihovog konflikta, odnosno samu bitku. Sve ostalo biće realizovano u finalnom serijalu.“

Koliko ti je vremena bilo potrebno da završiš rad?

„Rekao bih da sam na njemu radio otprilike mjesec i po dana. Ovaj strip započeo sam kao zadatak u sklopu strip radionice „Kvadrat“, ali kada sam čuo za konkurs, uozbiljio sam se i počeo dodatno da ga nadograđujem. Nakon dosta prepravki, improvizacije i završnih detalja, prijavio sam ga na takmičenje.“

Koji dio procesa ti je bio najteži, a koji najzanimljiviji?

„Najteži dio procesa bilo je planiranje podjele kadrova, odnosno rasporeda crteža na stranici. Sumnjam da bi moj rad završio među tri najbolja da je imao dosadnu podjelu kadrova. Zato sam sebi dao izazov da svaka stranica sadrži neku zanimljivu ideju koja će raspored učiniti dinamičnijim. Taj način rada sam prvobitno praktikovao na radionicama, ali mogu reći da sam ga usavršio kroz ovo djelo.

Najzanimljiviji dio procesa, kao i uvijek, jeste dizajniranje likova i planiranje odnosa između njih. Oduvijek sam se divio stripovima poput Betmena koji imaju sjajnu galeriju heroja i zlikovaca, pa uvijek pokušavam da napravim nešto slično tome. To zna biti izazovno, ali se uvijek isplati.“

Da li prvo smišljaš priču ili crtež?

„Priču. Tu nema kompromisa. Ono što stripove čini posebnim jeste dobra priča. Ako je priča loša, nijedan umjetnik, ma koliko dobro crtao, ne može učiniti taj strip dobrim. Svaki legendarni strip koji se i danas smatra relevantnim ostao je važan upravo zbog svoje priče. Da bi strip uspio, autor mora biti ne samo dobar crtač, već i dobar pisac.“

Da li imaš neke uzore među strip autorima ili umjetnicima?

„Naravno! Kada bih detaljno pričao o tome, ovaj intervju bi imao 500 stranica! Ipak, izdvojiću uzore koji su najviše uticali na moja djela.

Uzori po pisanju su Alan Moore („Watchmen“), Sam Kieth („The Maxx“), Rebecca Sugar („Steven Universe“) i Pendleton Ward („Adventure Time“).

Uzori po stilu crtanja su Heather Campbell („Team Fortress“), Magnus („Alan Ford“), Morris („Talični Tom“), Michel Ancel („Rayman“) i E. C. Segar („Mornar Popaj“).“

Da li planiraš da se baviš stripom u budućnosti?

„I te kako se nadam da ću jednog dana imati priliku da se profesionalno bavim stripom. Nema mi ljepše zamisli od toga da kroz svoja djela i priče razvijam imaginaciju čitalaca širom svijeta. Bilo da to bude posao ili hobi, jedno je sigurno: ne planiram da prestanem sa strip crtanjem.

Šta bi savjetovao mladima koji žele da počnu da crtaju strip?

„Savjet po kojem živim jeste da nikada ne odustajete. Zvuči kao generičan savjet, ali je potpuno istinit. Dok god imate želju da stvarate i priču koju želite da podijelite sa svijetom, možete postići bilo šta. U svijetu stripa, upornost, ljubav i strast prema sopstvenom radu ključ su uspjeha. Sve dok crtate i imate želju da se vaš glas čuje kroz umjetnost koju stvarate, prije ili kasnije ćete uspjeti.“

Borjan Šućur je svojim nagrađenim stripom pokazao koliko su mašta, upornost i ljubav prema strip umjetnosti važni za uspjeh mladih autora. Osvajanje prve nagrade u kategoriji srednjih škola predstavlja značajno priznanje za njegov dosadašnji rad, ali i podstrek da nastavi da razvija svoje priče i likove. Njegov uspjeh potvrđuje da mladi talenti iz Nikšića imaju potencijal da ostave veliki trag na domaćoj strip sceni.​