“Što ne ide od srca, ne ide ni k srcu”, Miloš Đurđevac

Poslovica data u naslovu od davnina prisutna je u narodnom govoru ne samo naše države, već i na čitavom južnoslovenskom prostoru.

Tematika poslovica raznolika je i možda se ne bi mogle ni nabrojati teme prisutne u našem kolektivu. Jedna od najzastupljenijih tema još od antike jeste ljubav, a prva asocijacija na to je srce. Zato i ne čudi što je u mnogim poslovicama prisutno srce kao nukleus ideje u izrekama. Srce nije samo asocijacija na dvoje zaljubljenih, kao što to izgleda na prvi pogled, već se odnosi i na Božiju ljubav, porodičnu, prijateljsku… Srce je vezivno tkivo između ljudi, spaja ih nitima nevidljivim za čovjekovo oko.

Srce je u stvari naša suština, ono što smo mi zapravo: ono što mislimo, način na koji živimo, osobine koje posjedujemo, postupci koje imamo, pogled koji imamo na svijet. Ako čovjek ne posjeduje dobre osobine i ima loše namjere prema drugima, ne može očekivati da će imati istinski lijep i miran život. Ako je malo ono što daje, kako može da očekuje da dobije nešto veće?

Srce se hrani ljubavlju i dobrotom ljudi oko nas, ljudi sa kojima smo u sposobnosti su da nam daju snagu. Međutim, da bi sve počelo naše srce mora biti neiskvareno i spremno da pomogne drugome. To je i suština života.

Miloš Đurđevac