Održan tradicionalni crkveno – narodni sabor u manastiru Kosijerevo

Povodom crkvenog praznika Male Gospojine, u manastiru Kosijerevo, posvećenom Rođenju Presvete Bogorodice, juče je održan sabor bratstava koja potiču sa područja Oputne Rudine i banjanskog kraja, piše DAN.

Nakon Miljanića, Tomaševića, Baćovića, Lučića, Bjelica, Šekarića , Milovića i Đurkovića vjernike je oko drevne svetinje okupilo bratstvo Orbovića. Svetu arhijerejsku liturgiju služili su mitropolit termopoljsko – kremenetski Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata Sergije i vladika budimljansko – nikšićki Joanikije, sa sveštenstvom dvaju eparhija, kao i braća pobratimi, igumani i monasi manastira Kaklugara iz Rumunije, izaslanici vladike Lučijana koji su na poklonjenje donijeli čudotvornu ikonu Presvete Bogorodice, koju su vjernici imali priliku da se poklone i cjelivaju je.

Tokom liturgije obavljen je i pričest i prerezana slavska pogača.

Besjedeći vladika budimljansko – nikšićki Joanikije je naglasio da se narod sabrao u krstonosnoj i sabornoj svetinji.

“Već više od jedne decenije ovdje se sabira narod ne samo iz Banjana i Rudina, nego iz Bileće, Nikšića, Trebinja, Herceg Novog i Gacka. I mnogi drugi dragi gosti nam dolaze i okuljaju se svi oni koji teže da očuvaju pravoslavnu vjeru. Takav primjer imamo u Ukrajini gdje svijetli vjera pravoslavna, kao i u Rumuniji. Svima se njima radujemo što su nam došli u velikoj ljubavi i u radosti i što smo u ovoj svetinji koja nas zagrijeva svojom toplinom i dočekuje svojom ljubavlju”, kazao je vladika Joanikije.

Vladika Sergije blagodareći vjernom narodu istakao je da je zadivljen činjenicom da narod u Crnoj Gori poštuje čistotu vjere i svoje svetitelje.

“Svi zajedno treba da čuvamo vjeru pravoslavnu u kojoj smo jedno. Da smo zajedno u molitvi, Hristu i pravoslavnoj vjeri”, kazao je vladika Sergije.

Prenoseći blagoslove iz Rumunije od vladike Lučijana, protojerej Vasilije je istakao da je za njih velika radost i čast što su se našli na sabranju u Kosijerevu.

“Došli smo sa čudotvornom ikonom Bogorodičinom iz manastira Kalugara, zato što je čitav pravoslavni narod u Bogorodičinoj ljubavi. Došli smo kao braća i pobratimi ovom svetom manastiru i zato što se ovdje nalaze svete mošti Sv. apostola i evanđeliste Luke”, kazao je protojerej Vasilije.

Druženje je nastavljeno za trpezom ljubavi gdje je goste pozdravio mr Pavle B. Orbović, istoričar.

“Manatsir Kosijerevo je stara građevina, a život mu teče kao u svakog Hristovog pravednika. Nosi biljege i ožiljke vremena proteklih, rane naših predaka i našeg naroda. Kosijerevo smo vjekovima podizali, a ono je nas i naše pretke utvrđivalo i gradilo. U Kosijerevu su mnogi životi u Hristu započeli i sa Hristom se sjedinili. U njemu ne obitavaju samo monasi iz monaških obitelji, u njemu obitava Duh sveti. U Kosijerevo se dolazi sa poštovanjem i poklonom, a iz njega se izlazi sa napojenom dušom i utvrđenom vjerom i molitvom. Kosijerevu se vraća, ako ne stopom onda mislima, jer u njemu poje pobjedničku pjesmu hiljade anđela, heruvimi i serafimi. Kosijerevo je kamen međaš Banjana i Rudina, on je svetionik zalutalima, utjeha unesrećenima, radost i sreća bogoljubcima, melem ranjenima, ozdravljenje bolesnima, saborište i putokaz svima. Kosijerevo je svjedok i svjedoči vremena. Kosjerevo pamti. Pamti od svetoga cara Konstantina i majke mu Jelene do blagovernog kralja Milutina i od Milutina do propasti carstva srpskoga. Pamti zeman u kom se za Hrista ginulo i sa Hristom u srcu živjelo. Pamti Kosijerevo Turke i hajduke. Bio je utočište i sastajalište. Ovjenčan je veijncem mučenika, razuru su mu činili Turci i Austrijanci, a u vremenima novim je potopljen. Potonuo je u dubine Bilećkog jezera, a samo je crkva presložena na današnje mjesto. Ponekad kad se Bilećko jezero kao Crveno more otvori iz njega proviri staro Kosijerevo i podsjeti na vrijeme kada je manastir živio na obali Trebišnjice. Svako pustošenje i smrt Kosijereva bilo je njegovo novo vaskresenje. U svakom vijeku po jedna generacija ponovo ga je gradila. Podizali su ga i u amanet nam ga ostavljali. Kosijerevo je postao simbol stradalništva, vaskresenja i obnove vjere”, kazao je Orbović.

U ime domaćina okupljene vjernike i bratstvenike pozdravio je i Miroslav Orbović iz Toronta. On se osvrnu na istorijske činjenice, i stradanje Banjana i Klenka 1916. godine.

U kulturno – umjetničkom programu učestvovali su KUD „Zora Hercegovine“, KUD „Gorska Vila“ iz Nikšića sa pjesnicima i guslarima , KUD „Piva“, KUD „Rastko“, izvorna pjevačka grupa, pjevačka muška i ženska grupa iz Gacka , kao i epski pjesnik Božo Đuranović, guslari Đorđije Đoko Koprivica, Slavko Goranović, Milenko Kalezić i Zdravko Knežević, i hor „Prebodobne mati Angeline“. Medijator programa bio je Milivoje Beštić.

Preuzimanjem dijela slavskog kolača od Miroslava Orbovića, ovogodišnjeg domaćina slave Nikšićanin Svetozar Zvicer se u svoje i ime brata Zorana obavezao da će naredne godine biti domaćini slavlja, pozivajući vjernike da iduće godine u manastiri Kosijerevo budu u joše većem broju.

D.D.